Petogodišnjak kojeg je policija odvela: policijske ovlasti, moguća krivična djela i prava djeteta

Sudska odluka dala je policiji pravo da preuzme dijete – ali ne i slobodne ruke. Motverket ispituje zahtjeve za obazrivost, proporcionalnost i najbolji interes djeteta, kao i koja krivična djela mogu biti relevantna ako je granica prekoračena.

Sažetak: Snimak na kojem se vidi kako petogodišnje dijete u donjem rublju ulazi u civilni policijski automobil je snažan. Međutim, pravna procjena ne može se zaustaviti na slikama. Prema objavljenim izvještajima, Okružni sud u Skaraborgu je 21. avgusta 2026. godine odlučio da dječaka treba preuzeti uz pomoć Policijske uprave i predati ocu, koji je u junu dobio isključivo starateljstvo. To je policiji dalo zakonsku osnovu za preuzimanje. Međutim, to nije dalo policiji slobodne ruke.

Zakon o roditeljstvu zahtijeva da se preuzimanje izvrši što je moguće nježnije. Zakon o policiji zahtijeva da intervencija bude opravdana i da se sila koristi samo u obliku i obimu koji su potrebni. Kao opće pravilo, prisutan treba biti podrška, a ako je moguće, i pedijatar, dječji psihijatar ili dječji psiholog. Posebna prepreka može zahtijevati odgađanje mjere. Rasprostranjeni snimak nije dovoljan da se utvrdi da li su policajci počinili krivično djelo, jer ne prikazuje cijelo planiranje, koje su alternative ispitane, koji je mandat imao svaki policajac ili kako se dijete osjećalo prije i poslije. Ipak, postoje dovoljno ozbiljna pitanja koja opravdavaju nezavisnu reviziju sprovođenja.

Ovo je javno poznato

Prema Dagens Nyheter, Göteborgs-Posten i Skaraborgs Nyheter, radi se o višegodišnjem sukobu oko starateljstva. Okružni sud u Skaraborgu je 16. juna odlučio da otac ima isključivo starateljstvo. Nakon zahtjeva za izvršenje, sud je 21. avgusta odlučio da dječaka treba preuzeti uz pomoć Policijske uprave. Lokalni izvještaji pokazuju da je Policijska uprava odlučila kako će se preuzimanje tačno sprovesti.

Motverket nije imao pristup originalnim odlukama suda. Datumi i sadržaj odluka stoga se prenose kao medijski izvještaji, a ne kao nezavisni pregled sudskog spisa.

Snimak prikazuje završni fizički dio: policajci u civilu vode dijete koje pruža snažan otpor, vrišti i plače u civilno vozilo. Dijete je samo u donjem rublju. Čuje se kako nekoliko odraslih protestuje. DN je naveo da je snimak imao više od 2,5 miliona pregleda u jednom danu. Informacija da je intervencija trajala više od sedam sati dolazi iz teksta objave i informacija od roditelja; Motverket nije mogao provjeriti potpunu vremensku liniju intervencije.

Policija je potvrdila da je sprovela sudsku odluku, ali se, pozivajući se na privatnost uključenih, nije željela izjasniti o detaljima ili odgovoriti na pitanje da li je bilo moguće mirnije sprovođenje. Pres služba je za DN napisala da su slučajevi s djecom među najtežim i najosjetljivijim zadacima policije i da institucija razumije reakcije na snimak.

Ovo snimak ne pokazuje

To su ključne praznine. Kratak snimak može dokumentovati radnje koje treba pregledati, ali ne može sam dokazati sve elemente krivičnog djela.

Ko je odlučio šta?

Važno je razlikovati između odluke da se dijete preuzme i načina na koji je preuzimanje sprovedeno.

Okružni sud odlučuje prema 21. poglavlju, član 3 Zakona o roditeljstvu da li dijete treba preuzeti uz pomoć Policijske uprave. Kod starateljstva, boravka ili predaje, preuzimanje se može odlučiti ako se izvršenje inače ne može sprovesti ili ako je preuzimanje potrebno da bi se izbjegla ozbiljna šteta djetetu. Sud treba odbiti izvršenje ako je očigledno protivno najboljem interesu djeteta. Kao opće pravilo, sud također treba imenovati posrednika da pokuša postići dobrovoljnu predaju.

Kada je odluka predata Policijskoj upravi, institucija određuje vrijeme i praktično sprovođenje. Policija ne smije vršiti novu procjenu starateljstva na licu mjesta niti zamijeniti procjenu suda svojom. Međutim, policija je i dalje odgovorna da odabrana metoda slijedi Zakon o roditeljstvu, Zakon o policiji, uredbu o izvršenju i prava djeteta. Ako je odluka zakonita, ali je sprovođenje pogrešno, odgovornost može ležati u sprovođenju.

Pet konkretnih zahtjeva za policiju

  1. Što je moguće blaže. Prema poglavlju 21, član 9 Porodičnog zakona, preuzimanje, zadržavanje i druge mjere koje se odnose na dijete moraju se provoditi što je moguće blaže. To je obavezujući zahtjev, a ne preporuka.
  2. Potreba, proporcionalnost i posebno opravdanje za upotrebu sile. Prema članu 8 Zakona o policiji, prisila se može koristiti samo u obliku i obimu koji je potreban za postizanje rezultata. U slučaju stvarne upotrebe sile, mora biti primjenjiv jedan od posebnih osnova iz člana 10 Zakona o policiji: druga sredstva moraju biti nedovoljna i sila mora biti opravdana. Pravo policije da sprovede odluku nije isto što i pravo da koristi bilo koju silu ili trajanje.
  3. Podrška za dijete. Prema poglavlju 21, član 11 Porodičnog zakona, neko ko može biti podrška djetetu treba biti prisutan. Hitna mjera koja je potrebna za zaštitu djeteta može se poduzeti bez osobe za podršku. Ako je moguće, treba uključiti i pedijatra, dječijeg psihijatra ili dječijeg psihologa.
  4. Odgoda u slučaju prepreka. Ako dijete zbog bolesti ne bi trebalo biti premješteno, ili ako postoji neka druga posebna prepreka, mjera se mora odgoditi. Ova odredba ne znači da svaki protest zaustavlja preuzimanje, ali zahtijeva da se ozbiljna prepreka procijeni u trenutku.
  5. Najmanja moguća izloženost. Prema članu 16 Uredbe o izvršenju odluka o starateljstvu, preuzimanje ne smije izazvati nepotrebnu pažnju ili uzrokovati veću neugodnost nego što je neizbježno. Policajci bi, ako je moguće, trebali biti u civilnoj odjeći i koristiti neoznačeno vozilo. Film ukazuje na to da su ova dva posljednja zahtjeva ispoštovana; ne odgovara na pitanje da li je ukupna neugodnost bila neizbježna.

Da li je policija mogla prekinuti ili odgoditi?

Prostor policije da potpuno odbije važeću odluku o preuzimanju je ograničen. Praksa Evropskog suda za ljudska prava također pokazuje da država može biti obavezna da stvarno izvrši odluke o starateljstvu i kontaktu. Roditelj također može imati pravo na zaštitu svog porodičnog života. Pasivnost i godine bezuspješnih pokušaja nisu automatski više prilagođeni djeci.

Međutim, obaveza izvršenja nije slijepa. Porodični zakon izričito kaže da posebna prepreka može zahtijevati odgodu. Zakon o policiji zahtijeva kontinuiranu procjenu potrebe i proporcionalnosti. Evropski sud za ljudska prava naglašava da ponovno ujedinjenje ponekad zahtijeva pripremne mjere i da prisila u porodičnim slučajevima mora biti ograničena s posebnom pažnjom na najbolji interes djeteta. Pitanje stoga nije samo da li je policija mogla ostaviti dijete trajno. Pitanje je da li je upravo ta fizička konačna metoda tada bila najmanje štetna efikasna metoda, ili bi kraća odgoda, drugo osoblje, drugo mjesto, odjeća, pauze ili specijalistička podrška mogli smanjiti štetu.

Činjenica da je situacija prema informacijama trajala satima može govoriti u dva smjera. Može pokazati da je policija dugo pokušavala izbjeći prisilu. Također može značiti da je stres djeteta imao vremena da se izgradi i da je plan trebao biti preispitan. Samo potpuna vremenska linija može razlikovati alternative.

Koji zločini bi mogli biti ispitani?

Zloupotreba službenog položaja, poglavlje 20, član 1 Krivičnog zakona. Ovo je najjasniji mogući trag zločina. Preuzimanje je bilo vršenje vlasti nad pojedinačnim djetetom. Ako je policajac ili donosilac odluke namjerno ili iz nemara zanemario ono što je važilo za zadatak – na primjer, zahtjeve za blagost, nužnost, osobu za podršku ili procjenu posebne prepreke – zloupotreba službenog položaja može biti aktualizirana. Greška mora biti povezana s osobom, krivica mora biti dokazana i djelo ne smije biti neznatno. Ako je isto djelo kažnjivo istom ili strožom kaznom prema drugoj odredbi, prvo se sudi za taj zločin. Loš ishod ili traumatizirano dijete sami po sebi ne dokazuju zloupotrebu službenog položaja.

Nasilje ili nanošenje tjelesne povrede. Povlačenje, nošenje, držanje ili pritiskanje osobe je fizičko nasilje. Ako nasilje uzrokuje tjelesnu povredu, bolest, bol, nemoć ili neko drugo takvo stanje, uslovi za nasilje iz poglavlja 3, član 5 Krivičnog zakona mogu biti ispunjeni na objektivnom nivou. Zakonito i opravdano nasilje u službi je, međutim, oslobođeno odgovornosti. Krivična odgovornost stoga zahtijeva da je nasilje prešlo granice ovlaštenja. Ako je nemarna, nedozvoljena metoda uzrokovala neznatnu povredu, nanošenje tjelesne povrede može biti alternativni trag. Javno izvještavanje ne sadrži provjerene informacije o povredama.

Nezakonita prisila ili nezakonito lišavanje slobode. Prisiljavanje nekoga silom da pođe i sprečavanje osobe da napusti vozilo podsjeća na stvarne radnje na koje se ovi zločini odnose. Ali zločini zahtijevaju da je prisila ili lišavanje slobode nezakonito. Važeća sudska odluka o policijskom preuzimanju obično znači da taj zahtjev nije ispunjen. Tragovi postaju relevantni tek ako nije bilo zakonske osnove, odluka nije smjela biti izvršena ili je policija jasno prešla granice odluke.

Uznemiravanje. Fizičko uznemiravanje može u drugim situacijama biti uznemiravanje. U slučaju zakonski odlučenog preuzimanja, to je u praksi isto granično pitanje: da li je radnja bila dozvoljeni i neophodni dio izvršenja ili zasebno, nedozvoljeno uznemiravanje?

Zloupotreba javnog položaja. Novi zločin iz poglavlja 20, član 2 Krivičnog zakona stupio je na snagu 1. avgusta 2026, ali se ovdje ne čini primjenjivim. Zahtijeva, između ostalog, namjeru da se nekome pruži neprimjerena korist ili da se neko neprimjereno ošteti i primjenjuje se u slučaju drugačijem od zloupotrebe službenog položaja. Nema javno dostupnih dokaza koji pokazuju takvu namjeru.

Psihičko nasilje. Novi prekršaj psihičkog nasilja temelji se na ponovljenim povredama koje zajedno mogu ozbiljno narušiti samopouzdanje; odredba također obuhvata trajni neprimjereni nadzor. Jedna pojedinačna izvršna mjera, koliko god zastrašujuća bila, obično se ne uklapa u ovu konstrukciju.

Prava djeteta u ovom konkretnom slučaju

Najbolji interes djeteta. Član 3 Konvencije o pravima djeteta i član 21, stav 1 Porodičnog zakona zahtijevaju da najbolji interes djeteta bude na prvom mjestu. To ne znači uvijek da najneupadljivija minuta odlučuje o svemu. Dugotrajna odvojenost od staratelja također može naštetiti djetetu. Međutim, i odluka i svaki korak u njenom provođenju moraju biti opravdani na osnovu stvarne situacije djeteta, a ne samo zahtjeva odraslih.

Pravo na izražavanje mišljenja. Član 12 i Porodični zakon daju djetetu pravo da izrazi svoje mišljenje i da se ono uzme u obzir prema dobi i zrelosti. Volja petogodišnjaka nije apsolutni veto. Istovremeno, niska dob ne smije se koristiti za tretiranje djetetove reakcije kao beznačajne. Vrisak, pokušaji bijega i snažan otpor su informacije o stanju djeteta i moraju uticati na metodu, tempo i potrebu za profesionalnom podrškom.

Zaštita od nasilja i psihičke štete. Član 19 zahtijeva zaštitu od fizičkog i psihičkog nasilja. Odredba ne zabranjuje svaku zakonitu fizičku intervenciju, ali pojačava zahtjev da država spriječi nepotrebnu štetu i koristi metode prilagođene djeci.

Porodični život. Član 9 Konvencije o pravima djeteta i član 8 Evropske konvencije štite odnos djeteta s oba roditelja. Razdvajanje se može dogoditi putem nadležnog odluke kada to zahtijeva najbolji interes djeteta, a zainteresovani trebaju imati priliku učestvovati u procesu. Evropska konvencija štiti i od nesrazmjernih državnih intervencija i od toga da država dozvoli da pravosnažna odluka o porodičnom pravu postane neefikasna.

Privatni život i dostojanstvo. Član 16 štiti dijete od proizvoljnih ili nezakonitih intervencija u privatni život. Vlasti trebaju ograničiti izloženost i pažljivo rukovati podacima. Čak i viralno širenje predstavlja problem privatnosti. Što više ljudi dijeli film, to može povećati pritisak na vlasti, ali može i učiniti najranjivije trenutke djeteta trajno pretraživim. Pregled se može obaviti bez ponovnog objavljivanja djetetovog lica, imena ili identifikacionih podataka.

Sloboda i humano postupanje. Ako intervencija dostigne nivo lišavanja slobode, aktivira se član 37 Konvencije o pravima djeteta, sa zahtjevima za zakonitost, da se mjera koristi kao posljednje sredstvo i da se dijete tretira humano. Da li se upravo ovo kratko privođenje pravno treba klasificirati kao lišavanje slobode, ne može se zaključiti iz filma, ali zahtjevi za zakonitost i dostojanstveno postupanje i dalje važe kroz ostale propise.

Prava djeteta u slučajevima starateljstva općenitije

Ključna kontrolna pitanja za Policijsku upravu

  1. Koja je pisana procjena rizika i posljedica po dijete napravljena prije privođenja?
  2. Ko je imenovan da bude podrška djetetu prema članu 21, stav 11 Porodičnog zakona, i da li je osoba bila prisutna tokom fizičkog dijela?
  3. Da li su kontaktirani pedijatar, dječiji psihijatar ili dječiji psiholog? Ako nisu, zašto se smatralo da to nije moguće?
  4. Koje su manje invazivne alternative ispitane tokom dana i kako je dokumentovan rezultat?
  5. Ko je odlučio o konačnoj fizičkoj metodi i koje su instrukcije date?
  6. Da li je snažna reakcija djeteta ocijenjena kao posebna prepreka prema članu 21, stav 9, i zašto je ta procjena dovela do nastavka izvršenja ili ne?
  7. Postoje li kamere na tijelu, radio i centralni dnevnici, izvještaji o događajima ili drugi filmovi koji prikazuju više od viralne sekvence?
  8. Da li je dijete medicinski pregledano nakon toga i da li je sastavljen neki izvještaj o odstupanju ili prijava?

Kako se postupanje može pregledati

Krivična prijava: Sumnje na krivična djela zaposlenih u policiji prijavljuju se putem 114 14 ili policijske stanice i obrađuju ih Odjel za posebne istrage, SU. Predmeti se predaju tužiocu u Posebnom tužilaštvu, koji odlučuje o pokretanju istrage.

Prijava Ombudsmanu za pravosuđe (JO): JO može pregledati da li je Policijska uprava slijedila Porodični zakon, Zakon o policiji, zahtjev za objektivnošću i pravila o dokumentaciji i postupanju. JO ne izriče kazne niti mijenja odluke o starateljstvu, ali može uputiti javnu kritiku.

Dokumenti: Osoba koja zastupa dijete može zatražiti odluku o preuzimanju, planiranje policije, izvještaje o događajima, dnevnik odluka, odstupanja, komunikaciju sa socijalnom službom i informacije o eventualnim kamerama. Povjerljivost će vjerovatno ograničiti izdavanje jer se slučaj odnosi na dijete. Odbijanje se može zatražiti kao pisana odluka vlasti i žaliti se.

Odšteta: Ako je izvršenje uključivalo grešku ili nemar u vršenju vlasti ili kršenje ustava ili Evropske konvencije, može se pokrenuti odgovornost države za odštetu. To zahtijeva zasebnu procjenu i ne može se odlučiti na osnovu viralnog snimka.

Zaključak Motverket-a

Dva pojednostavljena tvrdnja treba odbaciti. Prva je da sudska odluka čini sve što se nakon toga dogodi zakonitim. To je pogrešno: policija je sama odgovorna za metodu, proporcionalnost i blagost. Druga je da djetetov plač sam po sebi dokazuje da su policajci počinili zločin. I to je pogrešno: izvršenje može biti zakonito uprkos otporu, a snimak ne prikazuje cijeli tok događaja.

Pravno održiv zaključak leži između krajnosti. Prema objavljenim izvještajima, policija je imala zakonsku osnovu da preuzme dječaka. Vidljiva završna sekvenca istovremeno pokazuje tako intenzivnu prisilu prema vrlo malom djetetu da bi Policijska uprava trebala biti u stanju objasniti tačno kako su ispunjeni zahtjevi iz 21. poglavlja, 9. i 11. člana Porodičnog zakona, kao i 8. i 10. člana Zakona o policiji. Ako to objašnjenje nedostaje, ako manje štetne alternative nisu ispitane ili ako je nasilje prešlo granice nužnog, postoji stvarna mogućnost službene greške. Ako je nasilje izvan ovlaštenja uzrokovalo bol, povredu ili drugo relevantno stanje, može se pokrenuti i pitanje zlostavljanja ili nanošenja tjelesne povrede. To je zadatak za Posebno tužilaštvo da istraži – a ne za komentare da odluče.

Često postavljana pitanja

Da li policija zaista može preuzeti dijete u sporu o starateljstvu?
Da, ako je okružni sud donio odluku o preuzimanju prema 21. poglavlju Porodičnog zakona. Policija ne može samoinicijativno izvršiti zahtjev roditelja za starateljstvo ili kontakt.

Da li policija mora slijediti sudsku odluku čak i ako dijete plače?
Policija treba izvršiti važeću odluku, ali mora kontinuirano birati razumnu i što blažu metodu. Bolest ili druga posebna prepreka mogu zahtijevati odgodu.

Može li petogodišnjak sam odlučiti kod kojeg roditelja će živjeti?
Ne. Mišljenja djeteta treba uzeti u obzir prema dobi i zrelosti, ali nisu apsolutni veto. Reakcija je ipak ključna kada vlasti biraju kako će se preuzimanje izvršiti.

Da li snimak pokazuje da su policajci počinili zlostavljanje?
Snimak sam po sebi ne. Fizička sila može ispuniti vanjski opis zlostavljanja, ali biti dozvoljena u zakonitoj i razboritoj službenoj akciji. Tačna sila, bol, povrede, alternative i naredbe moraju se istražiti.

Da li je Konvencija o pravima djeteta švedski zakon?
Da. Članci 1–42 važe kao švedski zakon od 1. januara 2020. i treba ih uzeti u obzir zajedno sa Porodičnim zakonom, Zakonom o policiji i Evropskom konvencijom.

Da li bi video trebao biti dalje dijeljen?
Ne u identifikacionom obliku. Integritet djeteta i buduća pretraživost trebaju imati veliku težinu. Moguće je pregledati djelovanje vlasti uz anonimne slike, opise i originalni materijal koji se direktno dostavlja nadzornim tijelima.

Da li je ovo pravni savjet ili stav u vezi sa pitanjem starateljstva?
Ne. Tekst analizira ovlasti policije i prava djeteta na osnovu javnih informacija. Motverket nije imao pristup cijelom spisu o starateljstvu, policijskoj dokumentaciji ili medicinskim podacima.

Izvori