Policijski tokovi: javni računi, strateška komunikacija i zatvoreni korporativni duh

Pregled javnih društvenih medija policije, budžeta za komunikaciju i okvirnog ugovora za stratešku komunikaciju, u poređenju sa zatvorenom Facebook grupom UMF u kojoj su hiljade policajaca širile poruge prema kritičarima i ženama.

Sažetak: Policija komunicira s javnošću putem otprilike 280 službenih računa, lokalnih vijesti i kampanja. Istovremeno, hiljade policajaca i studenata policijske akademije okupljeni su u zatvorenoj Facebook grupi UMF, gdje su novinarske istrage dokumentovale izrugivanje kritičarima, ženama i demonstrantima. Između ovih dvaju prostora postoji komunikacijski aparat koji se može kvantificirati: 190 zaposlenih u odjelu za komunikacije 2019. godine, mješoviti operativni budžet od skoro 405 miliona kruna i okvirni ugovor za stratešku komunikaciju vrijedan do 56 miliona kruna u četiri godine. Javna komunikacija može biti i tačna i korisna za društvo. Pitanje je šta ostaje izvan slike kada je povjerenje također izraženi cilj komunikacije.

Društveni mediji su dio kontinuiranog kontakta policije s javnošću. Na polisen.se službeni računi su opisani kao kanali za dijalog, informacije o prevenciji kriminala i sigurnost. U februaru 2025. godine, istraživač Jens Alvén Sjöberg izjavio je u Polistidningen da je agencija tada imala oko 280 službenih računa. Na istoj platformi, UMF je imao oko 5.000 članova kada je Expressen otkrio grupu 2013. godine i više od 7.700 kada se Aftonbladet vratio 2020. godine.

Istraga prati udaljenost između ovih prostora. Prema vani, komunikacija treba stvoriti sigurnost, objasniti rad i privući više ljudi u profesiju. Unutra, materijal iz UMF-a pokazuje oštru žargon i kolegijalnu lojalnost gdje onaj ko se suprotstavi rizikuje da naiđe na snažan otpor. To je taj kontrast – ne sumnja prema svakom policajcu ili svakom službenom postu – koji je srž članka.

Javni tok: vijesti, zahvale i "čovjek iza uniforme"

Policija navodi nacionalne račune na Facebooku, Instagramu, X, LinkedInu, YouTubeu, TikToku i Twitchu. Agencija piše da društveni mediji trebaju povećati dijalog, širiti savjete o prevenciji kriminala i ponekad tražiti pomoć od javnosti. Računi se ne smiju koristiti za uzbune ili prijave. To je objektivan okvir. Praksa je šira.

Izvještaj ESO-a Ingen reklam tack (2021) opisuje komunikaciju policije kao uglavnom povjerenje: objektivne informacije o kriminalu i radu, ali i proaktivno informiranje o tome što agencija radi, medijska obuka glasnogovornika i kampanje za regrutaciju. Intervjuirani u izvještaju kažu da je važno dati "sliku policije" o događajima i ispraviti nesporazume. Jedan od njih odbacuje da bi to bilo "uljepšavanje stvarnosti". Izvještaj istovremeno bilježi stariju kritiku Stefana Holgerssona: da policija može djelovati proaktivno kako bi prilagodila informacije i sakrila negativno.

Alvén Sjöberg, koji istražuje stvaranje sigurnosti policije na društvenim medijima, kaže 2025. godine da "približavanje građanima" nije dovoljno kao strategija. On opisuje kako službeni računi često izbacuju informacije, dok takozvani influenseri policajci na Instagramu i TikToku miješaju poruke agencije s fotografijama u uniformi, političkim postovima, odmorima i ponekad plaćenim saradnjama. U očima ljudi, kaže on, policija se doživljava kao jedinstvena cjelina. Jedna greška postaje greška svih. Ambicija da se pokaže čovjek iza uniforme sukobljava se s time da simboli trebaju nositi povjerenje cijelog korpusa.

Lokalni tok je jasno vidljiv u Värnamu. U Värnamo Nyheter – članak se temelji između ostalog na statistici prometa za 2017–2019 – šef lokalne policijske oblasti Håkan Boberg kaže da ne prođe dan bez savjeta ili zahtjeva o prometu. "Čim policija objavi post na Facebooku o različitim prometnim akcijama, komentari se slijevaju. U većini slučajeva aplauzi." Šef prometne grupe Peter Fransson sažima susret s javnošću: "Izuzetno često nam zahvaljuju – 'hvala, trebao mi je ovo'."

To je razumljiva slika svakodnevne policije, ali i primjer kako lokalni tok gradi povjerenje. Kontrola prometa postaje vidljiva, komentari pružaju brzi odgovor, a zahvalnost dobija veći prostor od sukoba. Rezultat nije nužno obmanjujući. Uređeno je na isti način kao i sva strateška komunikacija: određeni dijelovi aktivnosti se biraju kako bi nosili sliku cjeline.

Brojke: osoblje, operativni budžet i PR ugovor

Policijska uprava ne prikazuje zasebnu stavku za društvene medije. Prijedlog budžeta za 2026. godinu za stavku 1:1 Policijska uprava iznosi nešto više od 48,4 milijarde kruna. U tom iznosu su uključene vanjske usluge, istrage, IT, prostori i komunikacija. U godišnjem izvještaju ne postoji posebno izdvojena cifra za Facebook i Instagram. Međutim, moguće je utvrditi broj zaposlenih, široku stavku troškova i vanjske ugovore za stratešku komunikaciju.

ESO navodi da je odjel za komunikacije 2019. godine imao u prosjeku 190 zaposlenih (160 godišnjih radnih snaga). BESTA statistika pokazuje porast sa 99 na 187 zaposlenih u periodu 2006–2019. Udio komunikatora bio je 0,6 posto u okviru agencije, što je ispod prosjeka državne uprave. Otprilike trećina komunikacijskih aktivnosti činili su glasnogovornici i sekretari za medije. Nacionalni medijski centar imao je dežurstvo 24 sata dnevno. U istom izvještaju se navodi da policija ne specificira troškove komunikacije, ali da je stavka "putovanja, reprezentacija, informacije itd." u godišnjem izvještaju tada iznosila nešto manje od 405 miliona kruna. Reprezentacija, putovanja i informacije su u istoj kategoriji. Ova cifra pokazuje da troškovi informacija nisu nevidljivi, samo nisu specificirani.

Osim osoblja, tu je i podrška agencija. U julu 2025. godine, Resumé je izvijestio da je Polismyndigheten nabavio strateške komunikacijske usluge u okviru okvirnog ugovora vrijednog do 56 miliona kruna na četiri godine, procijenjenog na oko 10 miliona kruna godišnje. Nije garantovan nikakav obim. Satnica je bila fiksna: 1.400 kruna, bez obzira na ulogu ili senioritet. Ugovor traje dvije godine s mogućnošću dva jednogodišnja produženja. Zadatak obuhvata strategiju brenda, analizu, produkciju kampanja, internu komunikaciju, podršku upravi, digitalnu komunikaciju i grafički dizajn. Referentni zadaci trebali su, između ostalog, pokazati iskustvo u promjeni stavova kod široke publike i radu s medijima.

Prime je imao zadatak prije 2019. godine, a Gullers Grupp ga je preuzeo te godine. U novembru 2025. godine, novi okvirni ugovor dodijeljen je BBDO Nordics, prema Dagens Opinion i Resumé. Jedanaest agencija je pokazalo interes, a pet ih je ušlo u završnu fazu. Prime i Gullers nisu učestvovali. Budući da je satnica bila fiksna, nabavka je odlučena na osnovu procijenjenog kvaliteta. Prva kampanja u okviru nove saradnje pokrenuta je u martu 2026: ”Svi policajci ne nose uniformu, još”. Kampanja umanjuje značaj tradicionalne uniforme i ističe empatiju, hrabrost, strpljenje i odlučnost kako bi proširila sliku o tome ko može postati policajac, uključujući žene i osobe stranog porijekla.

Deset miliona godišnje za podršku agencija nije cijela komunikacijska mašina. To je dio koji se kupuje za oblikovanje poruka. Osoblje, 280 računa, medijska obuka i tekuća produkcija su dodatni. Poenta ESO-a je ona koja ostaje: država mjeri pratioce, a ne da li komunikacija čini vlast transparentnijom.

PR-dilema: informacija ili brend?

Agencija s monopolom na nasilje ima legitimnu potrebu da dopre do javnosti. Javnost treba znati kako prijaviti, gdje se traži počinilac i koje prevare su u toku. To nije PR u pejorativnom smislu. Dilema nastaje kada isti kanali također trebaju stvoriti povjerenje, privući kandidate za policijsku obuku i dati "policijsku sliku" intervencija koje su već osporavane.

ESO sažima tri cilja kod tri agencije: policija stvara povjerenje, visoko obrazovanje se natječe, Ombudsman za djecu oblikuje javno mnijenje. Za policiju je povjerenje i cilj i mjerilo. Kada je cilj da javnost vjeruje policiji, negativne informacije postaju komunikacijski problem, a ne samo problem nadzora. Holgerssonova kritika, koju ESO prenosi, je da prilagođavanje može postati sistematsko. Policijski ispitanici odgovaraju da je transparentnost zahtjev iz strateških dokumenata. Tu leži centralna napetost: komunikacija treba i da čuva povjerenje i da pruži prostor za ono što ga može narušiti.

Razlika leži u izboru. Informacija pokušava objasniti događaj i pokazati šta je poznato i nepoznato. Komunikacija brenda bira osobine i situacije koje će oblikovati sliku organizacije. Kada ista agencija odgovara za oba, javna komunikacija se stoga treba čitati zajedno s presudama, nadzorom, istraživanjem i novinarstvom – ne kao zamjena za njih.

Zatvoreni tok: UMF 2013 i 2020

Godine 2013. Expressen je otkrio da je oko 5.000 policajaca bilo uključeno u UMF. Grupa je pokrenuta u februaru 2012. od strane osam policajaca, u vezi sa sindikalnim radom oko društvenih medija. Samo policajci i studenti policijske akademije su bili primljeni. Predsjednica Sindikata policije Lena Nitz bila je članica od početka. Izjavila je da su postovi neprihvatljivi i da se stidi. Šef nacionalne policije Bengt Svenson nazvao je jezik nedostojnim odraslih ljudi, ali je smatrao da forum nije u njegovoj nadležnosti.

Grupa nije raspuštena nakon otkrića. Aftonbladet je 2020. godine pokazao da je UMF tada imao više od 7.700 članova, uključujući penzionisane policajce. U vezi sa pokretom Black lives matter, demonstranti su opisivani kao "kriminalna omladina imigranata" i "huligani iz predgrađa". Kolega koji je kleknuo u uniformi upoređen je sa nacističkim pozdravom. Član koji je ranije premešten zbog rasističkih izjava opisao je imigrante kao "mračnu silu". Komunalni policajac Nadim Ghazale rekao je da većina ne razmišlja tako, ali da malo ko ima snage da se upusti u debatu u grupi: "bivate pojedeni, preglasni su." Takođe je istakao ono na šta se ova istraga odnosi: policajci na društvenim mrežama su i dalje policajci, čak i u rolkama.

Ista platforma, dve prostorije. U jednoj aplauzi za saobraćajne akcije. U drugoj rasistički kodirane uvrede.

Šta je Westman videla u pozadini

Policajka i kriminolog Johanna Westman objavila je 2015. godine Policijski pogled uniformisane stvarnosti na Univerzitetu Linnaeus. Sama je bila članica i analizirala kako se policajci predstavljaju kada niko spoljašnji ne sluša. U februaru 2015. grupa je imala 5.469 članova. Oko 30 procenata onih koji su komentarisali bile su žene, ali samo nešto više od 10 procenata postova napisale su žene.

Dominantnu sliku naziva policijskim pogledom uniformisane stvarnosti: borba između policije i "kriminalaca", medija, političara, kriminologa i sopstvenog rukovodstva. Pravi policijski rad su intervencije i oružje. Kolegijalnost je jedinstveni front. Parola koju prenosi je da postoji samo jedna boja: plava. Kada kolege pucaju, slave se. Kada mediji istražuju, to postaje "lov". Jedan glas formuliše korporativni duh direktno: "Korporativni duh, kolegijalnost i otvorenost, apsolutno." Westmanova poenta je da je otvorenost bila velika prema spoljašnjem svetu, a mala prema onima koji su kršili kolektiv. Kritika je sistematski odbacivana.

U aprilu 2026. Stefan Holgersson je u Polistidningen napisao da su policajci stvorili interne chat grupe za ono što se ne može reći javno. On opisuje tišinu kao cenu pripadnosti "plavom timu". Facebook grupa nije jedini oblik. Logika je ista.

Žene: meta spolja, nevidljiva koleginica iznutra

Prvi članak Expressena pokazao je da mržnja prema kritičarima nije bila rodno neutralna. Elisabet Höglund nazvana je "dementnom", "vešticom" i "mumijom u klovnovskoj perici". Advokatica Kerstin Koorti, koja je zastupala udovicu 69-godišnjeg muškarca ubijenog u Husbyju, poželjena je kao talac. Johanna Langhorst i Eva Franchell odbačene su kao smeće koje smrdi. Mlada novinarka dočekana je komentarom da je tata verovatno ponosan na svoju devojčicu. Muški kritičari ismevani su kao klovnovi ili patuljci. Ženske kritičarke ismevane su kao telo.

Westman pokazuje da je isti pogled bio usmeren unutra. Muška pucnjava je slavljenja. Snimljena policajka sa psom i pendrekom nazvana je "bananas" i rečeno joj je da ne treba da bude policajka. Tema o seksualnom uznemiravanju odbačena je kao komplimenti. Norme muškosti retko su se izgovarale direktno i stoga nisu bile izazvane.

Disertacija Ariana Rostamija, predstavljena u Polistidningen 2024, pokazuje da je 44 procenta policajki u studiji doživelo rodno zasnovano uznemiravanje, često šale o metoo. Lundgren i Wieslander opisuju iste godine u Police Quarterly kako kolegijalna lojalnost i potreba za prihvatanjem u muškim mrežama mogu smanjiti sklonost prijavljivanju. Ovde se interna kultura susreće sa eksternim regrutovanjem. BBDO kampanja 2026. želi smanjiti prag za žene koje se prijavljuju za posao, dok istraživanje pokazuje koje prepreke žene mogu sresti kada su već tu.

Kada prva verzija postane norma

Materijal Expressena iz UMF-a pokazuje ponavljajuću iritaciju kada policijski izveštaji sami po sebi nisu dovoljni kao dokaz: "Zar policijska zapažanja više nisu dovoljna, mora li se imati još jedan svedok???" Okružni sudovi nazivani su igralištima, a porotnici "umornim kapama". To ne govori ništa sigurno o tome kako je svaki član postupao na dužnosti, ali pokazuje otpor prema kontroli koju podrazumeva sudska procena dokaza.

Policijski izveštaj nije dat pod zakletvom, ali može imati veliki značaj za razvoj slučaja. Odredba o službenoj grešci u poglavlju 20, član 1 švedskog Krivičnog zakona štiti pojedince od grešaka i samovolje u vršenju vlasti. Zato prva dokumentacija igra ulogu, posebno kada nedostaju drugi svedoci ili snimci.

Vrhovni sud je 2025. godine razmatrao policijsku službenu grešku u dva slučaja. Uputstvo Tužilaštva 2025:06 podseća da odredba treba da štiti pojedince od samovolje. U februaru 2026. godine, prema Polistidningen, jedan policajac je optužen za prekidanje svedočenja žrtve silovanja. I ta optužba se vrti oko rane faze: koje informacije uopšte ulaze u prvu dokumentaciju.

Dokazana službena greška: izveštaj koji je prepravljen

Općinski sud u Jönköpingu osudio je 13. marta 2012. Uno Lennarta Emanuela Stranda za službenu zloupotrebu, na 40 dnevnih kazni po 200 kruna, plus fond za žrtve zločina. On je bio policajac pri tadašnjoj policijskoj upravi u okrugu Jönköping i nastanjen u Värnamu. Predmet ima broj B 1128-11. Tužiteljica je bila glavna tužiteljica Monica Mimer pri Nacionalnoj jedinici za policijske slučajeve. Presuda je prema dnevniku bila predmet žalbe; ishod apelacionog suda nije uključen u ovaj materijal.

Događaj, prema općinskom sudu: 10. decembra 2010. Strand i kolegica Sofie Hallberg zaustavili su Labinota Mulu, osumnjičenog za neovlaštenu vožnju neregistrovanim vozilom. Mula se otrgnuo i pobjegao. Strand ga je pratio pješice, izvadio službeni pištolj, povukao zatvarač i ispalio metak prema travnatom dijelu. Niko nije povrijeđen. Mula je kasnije uhapšen.

Pravno značajno nije samo ispaljivanje metka. Bitno je i ono što je napisano nakon toga. U izvještaju vezanom za događaj, Strand je opisao upozoravajući hitac: vikao je "stani ili ću pucati", čekao i pucao prema jarku 50–100 metara od bjegunca. Slične informacije dao je u ispitivanju 12. aprila 2011. Kolegica Hallberg je u ispitivanju rekla da je Strand rekao da je ispalio upozoravajući hitac. Tek 31. maja 2011., a zatim na sudu, Strand je rekao da je to bio slučajni hitac. Objasnio je da izvještaj nije bio tačan. Smatrao je da je događaj bio neugodan jer je napravio policijsku grešku u rukovanju. Napisao je upozoravajući hitac umjesto slučajnog "jer je smatrao da je to bolje".

Općinski sud nije našao dokaz da je metak bio namjerni upozoravajući hitac. Većina je polazila od slučajnog hica, ali je ipak osudila za službenu zloupotrebu: okolnosti nisu zahtijevale povećanu pripravnost, sumnja je bila neovlaštena vožnja, Mula je prema Strandovim riječima bio 50–100 metara ispred njega, a oružje je bilo nespretno rukovano. Djelo nije bilo neznatno. Jedan porotnik je bio nesaglasan i želio je osuditi za namjerni upozoravajući hitac, između ostalog jer su prvi izvještaj, ispitivanje i mjesto pogotka govorili u prilog namjeri. Komisija za odgovornost osoblja pri Nacionalnoj policijskoj upravi procijenila je da Strand neće biti otpušten ako bude osuđen prema optužnici.

Predmet pokazuje koliko može zavisiti od prve dokumentacije. Prvi zapis je govorio o upozoravajućem hicu. Kasnija izjava je govorila o slučajnom hicu, uz objašnjenje da je skrivena neugodna greška u rukovanju. Općinski sud je usporedio informacije i osudio za službenu zloupotrebu, a ne za krivokletstvo. Strandov slučaj ostaje tu: kao konkretan primjer zašto policijski izvještaj mora biti provjerljiv u odnosu na kasnije izjave i druge dokaze.

Šta čitatelj treba učiniti s dva toka informacija

Onaj ko prati samo službene policijske račune vidi prisutnost, zahvalnost i regrutaciju. Onaj ko čita samo UMF-citate vidi mržnju. Oba prikaza su nepotpuna. Službeni računi su vođeni komunikacijskim ciljevima; zatvorena grupa svojom vlastitom grupnom dinamikom. Presude, nadzorne odluke, istraživanja i dokumenti iz dnevnika su potrebni za procjenu obje slike.

Zato je pregled povezan s praktičnim: snimajte kada je to zakonito, šta je važno kada ste izloženi policiji i čitajte statistiku prijava. Za onoga ko vidi obrazac iznutra, kanal je dokumentacija, zakon o zviždačima i Ombudsman za pravosuđe – a ne nova zatvorena grupa.

Česta pitanja

Koliko policija troši na društvene medije i PR?
Namjenski budžet za društvene medije ne postoji u godišnjem izvještaju. Ono što se može dokazati uključuje, između ostalog, 190 zaposlenih u odjelu za komunikacije 2019. godine, mješoviti operativni budžet za putovanja, reprezentaciju i informacije od nešto manje od 405 miliona kruna u istom periodu, i okvirni ugovor za stratešku komunikaciju do 2025. godine u iznosu do 56 miliona kruna tokom četiri godine, procijenjen na oko 10 miliona kruna godišnje. Ugovor je dodijeljen BBDO nakon Prime i Gullers Grupe. Prva kampanja u saradnji pokrenuta je u martu 2026.

Gdje je granica između informacija i PR-a?
Informacije o prevenciji kriminala i potjernice su zadaci vlasti. Element PR-a postaje očigledan kada isti kanali također trebaju promijeniti stavove, ojačati brend i regrutirati. To su izričiti dijelovi strateškog komunikacijskog rada policije.

Šta UMF-materijal pokazuje o dokazima?
Pokazuje okruženje u kojem su neki učesnici snažno reagirali kada su policijska zapažanja bila dovedena u pitanje. To je relevantno za razumijevanje korporativnog duha, ali policijski izvještaj i svjedočenje pod zakletvom su pravno različite stvari.

Da li UMF još uvijek postoji?
Grupa je postojala 2013. sa oko 5.000 članova i 2020. sa više od 7.700. Holgersson opisuje 2026. interne chat grupe za ono što se ne govori javno. Platforma se može promijeniti. Logika lojalnosti ne mora.

Izvori