Slučaj Da Costa i pravna sigurnost: kako bi oslobađajuća presuda mogla uništiti dva života

Catrine da Costa ubijena je i raskomadana 1984. Dva liječnika oslobođena su optužbi za ubojstvo 1988. godine, ali su izdvojena u razlozima raskomade. Nije bilo moguće žaliti se. Gotovo 40 godina kasnije država im daje po dva milijuna kruna.

Slu

čaj Da Costa nije samo priča o neriješenoj smrti. To je priča o sudskom postupku u kojem je oslobađajuća presuda imala isti društveni i profesionalni učinak kao i osuda. To je također ispitivanje kako razlozi za izricanje kazne, mediji, administrativne odluke i politička neaktivnost mogu zajedno stvoriti pravni

zastoj.

Prvo što treba reći je da je Catrine da Costa izvorna žrtva zločina. Pronađena je raskomadana 1984. godine, uzrok smrti nije se mogao utvrditi i nitko nije osuđen za njezino ubojstvo. Slučaj je kasnije bio ograničen. Preispitivanje zakonskog zlostavljanja protiv dvojice imenovanih liječnika ne smije nje

zinu smrt učiniti fusnotom.

Drugi je da problem vladavine prava u slučaju ne zahtijeva znati tko ju je ubio. Upravo suprotno: osnovno je pitanje kako se država odnosila prema dvoje ljudi kada dokazi nisu bili dovoljni za osu

đivanje.

Središnji paradoks: oslobođen, ali izdvojen

Godine 1988. Thomas Allgen i Teet Härm oslobođeni su ubojstva Catrine da Costa. Istodobno, okružni sud je u razlozima presude napisao da su tijelo raskomadali. Kako je osuda bila oslobođujuća, nije bilo osude za žalbu. Budući da je akt o kojem je sud presudio bio vremenski ograničen i nije dio presude, pitanje krivnje nisu mogli ispitati u višoj

instanci na uobičajeni način.

Zato je slučaj postao simbol pravne sigurnosti. Sud će osuđivati ili osloboditi oslobađanja u djelu na koji se odnosi optužnica. Ako, umjesto toga, sud u razloge presude ubaci štetnu izjavu o krivnji, a da to ne može biti napadnuto kao osuda, nastaje sudska ničija zemlja. Osoba je oslobođena evidencije, ali je kriva na

sudu zajednice.

SVT je 16. lipnja 2026. izvijestio da će vlada dvojici muškaraca dodijeliti po dva milijuna kruna u ex gratia naknadu. Prema SVT-u, ministar pravosuđa Gunnar Strömmer opisao je problem na sljedeći način: u praksi su osuđeni za zločin za koji nisu bili optuženi, koji je bio vremenski ograničen i na koji se nije mogla žaliti

.

Vremenska linija na prvi pogled

Što je pošlo po zlu?

1. Razlozi za osudu bili su kazna bez presude. Najozbiljniji nedostatak pravne sigurnosti jest taj što je sud zapravo stvorio oznaku krivnje bez izdvajanja osude kojima je izdvojena žalba. To je srž kasnijih kritika vl

ade.

2. Recept je korišten kao legalni ventil. Ako je djelo vremenski ograničeno, država ga ne bi trebala moći koristiti kao sporednu stazu za ipak izricanje krivnje s razornim posljedicama. Ograničenje nije samo tehnička stvar. To ukazuje na to da državi više nije dopušteno procesuirati djelo.

3. Upravljački trag povećao je štetu zbog osnova presude. Poslije su povučene medicinske vjerodajnice. Dakle, izjava o krivnji prešla je iz teksta suda u praktičnu profesionalnu zabranu. Pitanje više nije postajalo samo ono što je okružni sud napisao, već kako su drugi dijelovi države gradili na

pisanju.

4. Mediji su djelovali kao pojačala. U opisu programa SVT-a piše da dokumentarna serija 2024. ispituje kako je pravosudni sustav došao do zaključka da su liječnici krivi i kako je taj proces postao jedan od najžešćih rasprava u Švedskoj. U novinskom članku SVT-a nav odi se da je dokumentarac pokazao da je oznaka napravljena na vrlo slabim osnovama. Uloga medija bila je dvostruka: prvo su potaknuli pritisak, kasnije je istraživačko novinarstvo pridonijelo pravnoj sredini

.

5. Lanac djece svjedoka i posrednih dokaza postao je pretežak za njegovu nosivost. SVT Play opisuje kako je istraga dobila novi zamah informacijama da bi malo dijete vidjelo raskomadanje i kako su pozvani stručnjaci da procijene dječju priču. U pravno sigurnom postupku, takvim se podacima mora postupati s velikim oprezom, posebno kada tumačenja, pamćenja, utjecaja i tehnike ispitivanja odraslih mogu postati dio dokaza

.

6. Nijedan mehanizam učenja nije zatvorio slučaj. U parlamentarnom pitanju iz siječnja 2025. slučaj je opisan kao sudski skandal i uspoređen sa slučajem Quick. Pitanje je hoće li vlada imenovati neovisno povjerenstvo. Državni odvjetnik odgovorio je u to vrijeme da prati stvar, ali nije želio govoriti jer su izdvojeni raz

matrali pravne načine djelovanja.

Sudac i sudac: što se može pregledati?

Ovdje postoje dvije različite razine. Prva je obložena proceduralna razina. Prvo glavno saslušanje moralo je biti preraspoređeno nakon što je član povjerenstva razgovarao s Aftonbladetom o obrazloženju suda. To je samo po sebi ozbiljno. Razmatranje suda je zatvoreno, a sudioci su suci predmeta. Ako sudac govori pored njegovih usta, narušava se povjerenje u sud koji raspravlja predmet u sudnici, a ne u medijsku logiku

.

Druga razina su osobne veze, mreže i sve veze sudaca ili sudaca. To zahtijeva pregled dokumenata i izvora. U otvorenim izvorima pregledanim za ovaj članak nema dovoljno provjerenih dokaza da bi se izdvojio određeni sudac ili sudac s privatnim vezama koji bi utjecao na odluku. Ne bi bilo pravno sigurno zamijeniti kritiziranu presudu vlastitim labavim nagovaranjima

.

S druge strane, ono što treba ispitati u ozbiljnoj komisiji je konkretno: tko je sjedio na sudu na svakom ročištu, koje su mandate političkog odbora imali, što je rečeno u medijskim kontaktima, kako su se rješavala pitanja, kakvi su kontakti postojali između policije, tužitelja, stručnjaka i medija i koji su dokumenti bili temelj za formuliranje razloga za presudu?

Zašto slobodan i zamka u isto vrijeme?

Nije moguće sa sigurnošću znati zašto je sud odabrao konstrukciju koja je karakterizirala živote muškaraca. No, moguće je formulirati oprezne hipoteze, temeljene na načinu procesa i potonjoj kritici

.

Jedno od mogućih objašnjenja je kompromis. Sud je možda shvatio da optužba za ubojstvo nije dokazana, ali je istodobno želio istaknuti da ipak vjeruje da su muškarci rukovali tijelom. U tom će slučaju doći do kompromisa između zahtjeva dokaza za ubojstvo i moralnog zaključka o tijeku događaja. Problem je u tome što takav kompromis ne pripada kaznenoj presudi ako mu nedostaje žalbena presuda

.

Drugo moguće objašnjenje je pritisak. Slučaj Da Costa bio je medijski optužen, brutalan i politički osjetljiv. Kada zajednica traži odgovore u slučaju visokog profila, sud može doći u iskušenje da pruži naraciju čak i kada dokazi nisu dovoljni za osudu. To može dati osjećaj da je pravosudni sustav ionako nešto riješio, ali cijena će biti da se neizvjesnost stavlja

na optuženika.

Treće moguće objašnjenje je institucionalna samozaštita. Ako bi policija i tužitelji dugo tražili trag, savršeno čista oslobađajuća presuda mogla bi se pojaviti kao neuspjeh istrage. Izjava o krivnji u temelju prosude tada može, svjesno ili nesvjesno, ublažiti sliku neuspjeha sustava. Upravo zbog toga sudovi moraju biti posebno disciplinirani: posao suda nije spasiti

ugled istraga.

Četvrto moguće objašnjenje je da je sud podcijenio posljedice. Sud je možda promatrao pisanje kao pravnu presudu bez razumijevanja da će postati osnova za opoziv vjerodajnica, društvenu stigmu i četrdeset godina javnog duga. To objašnjenje ne čini pogrešku ničim manjom. To samo pokazuje koliko opasni razlozi za izricanje kazne mogu biti kada se bave krivnjom izvan

presude.

2 milijuna dolara: odakle dolazi iznos?

Otvoreno izvješćivanje pokazuje da su Allgen i Härm zatražili po 5 milijuna SEK. Vlada je dodijelila po dva milijuna. Oisín Cantwell iz Aftonbladeta piše da je pet milijuna "is cenjeno" na dva milijuna po osobi, naglašavajući da to nije naknada ili naknada za izgubljeni prihod od rada, već simbolična

gesta.

To je važna točka: u pregledanim otvorenim izvorima ne postoji transparentni model izračuna koji objašnjava zašto je iznos bio samo dva milijuna. Sveriges Radio opisuje naknadu kao ex gratia, tj. naknadu za ljude koje je država maltretirala. SVT navodi da je motiv bila opsežna patnja koju su muškarci pretrpjeli. Ali nijedan od ovih izvora ne predstavlja tablicu izgubljenih prihoda, mentalne patnje, profesionalnih zabrana, socijalne izolacije, dobi, prethodnih procesa

ili udjela državnog duga.

To omogućuje sumu za ispitivanje s dvije strane. Može se smatrati visokim jer vlada plaća bez sudske odgovornosti za štetu. Istodobno, može se smatrati vrlo niskim u usporedbi s gotovo 40 godina profesionalnog gubitka, izdvajanjem, bolesti, izolacije i odsutnosti mogućnosti zakonskog oslobađanja. Zaključak je da se dva milijuna čini kao politička i moralna ex gratia razina, a ne puna naknada za stvarnu štetu

.

Lekcije vladavine prava

Slu

čaj Da Costa pokazuje da se pravna sigurnost ne odnosi samo na konačnu liniju presude. Riječ je o cijelom lancu: kako policija zaključava hipotezu, kako tužitelj bira tužiteljstvo, kako se koriste stručnjaci, kako se suci nose sa svojom ulogom, kako se formuliraju razlozi za izricanje kazne, kako mediji pojačavaju krivnju i kako upravne vlasti grade na sudskom

tekstu.

Najopasnija konstrukcija u slučaju nije bila samo da su dvije osobe oslobođene, već i izdvojene. Bilo je to da je oznaka postavljena tamo gdje je vladavina prava imala najslabiji lijek: na temelju uvjerenja koja je štetila kao osuda, ali se nije mogla žaliti kao pre

suda.

Stoga, ako se ikada imenuje neovisno povjerenstvo, ne bi trebalo jednostavno pitati jesu li Allgén i Härm maltretirani. Trebalo bi se pitati koja su proceduralna pravila, sudska kultura, medijska logika i odluke o autoritetu omogućile oslobađajuću presudu da služi kao doživotna kazna

.

Izvori

  • Liječnički časopis: Pojedinačni liječnici u slučaju da Costa dobivaju milijunsku naknadu