Petogodišnjak kojeg je policija odvela: policijske ovlasti, moguća kaznena djela i prava djeteta

Sudska odluka dala je policiji pravo da preuzme dijete – ali ne i slobodne ruke. Motverket ispituje zahtjeve za obazrivost, proporcionalnost i najbolji interes djeteta, kao i koja kaznena djela mogu biti relevantna ako je granica prekoračena.

Sažetak: Film s petogodišnjakom koji vrišti dok ga u donjem rublju uvode u civilni policijski automobil je snažan. No, pravna procjena ne može stati samo na slikama. Prema objavljenim izvještajima, Okružni sud u Skaraborgu je 21. kolovoza 2026. odlučio da dječaka treba preuzeti uz pomoć Policijske uprave i predati ocu, koji je u lipnju dobio isključivo skrbništvo. To je policiji dalo zakonsku osnovu za preuzimanje. Međutim, to nije dalo policiji slobodne ruke.

Zakon o roditeljstvu zahtijeva da se preuzimanje izvrši što nježnije moguće. Zakon o policiji zahtijeva da intervencija bude opravdana i da se prisila koristi samo u obliku i opsegu koji su potrebni. Kao opće pravilo, prisutna bi trebala biti osoba za podršku, a ako je moguće, i pedijatar, dječji psihijatar ili dječji psiholog. Posebna prepreka može zahtijevati odgodu mjere. Film koji se širi nije dovoljan za utvrđivanje jesu li policajci počinili kazneno djelo, jer ne prikazuje cijelo planiranje, koje su alternative ispitane, koji je mandat imao svaki policajac ili kako se dijete osjećalo prije i poslije. Ipak, postoje dovoljno ozbiljna pitanja koja opravdavaju neovisnu reviziju provedbe.

Ovo je javno poznato

Prema Dagens Nyheter, Göteborgs-Posten i Skaraborgs Nyheter, radi se o višegodišnjem sukobu oko skrbništva. Okružni sud u Skaraborgu odlučio je 16. lipnja da otac ima isključivo skrbništvo. Nakon zahtjeva za izvršenje, sud je 21. kolovoza odlučio da dječaka treba preuzeti uz pomoć Policijske uprave. Lokalni izvještaji pokazuju da je Policijska uprava trebala odlučiti kako će se preuzimanje točno provesti.

Motverket nije imao pristup originalnim odlukama suda. Datumi i sadržaj odluka stoga se prenose kao medijski izvještaji, a ne kao samostalni pregled sudskog spisa.

Film prikazuje završni fizički dio: policajci u civilu vode dijete koje pruža snažan otpor, vrišti i plače u civilno vozilo. Dijete je samo u donjem rublju. Čuje se kako nekoliko odraslih protestira. DN je naveo da je isječak imao više od 2,5 milijuna pregleda u jednom danu. Informacija da je intervencija trajala više od sedam sati dolazi iz teksta objave i informacija od roditelja; Motverket nije mogao provjeriti potpunu vremensku liniju intervencije.

Policija je potvrdila da je agencija izvršila sudsku odluku, ali se zbog zaštite privatnosti uključenih nije željela izjasniti o detaljima ili odgovoriti na pitanje je li bilo moguće mirnije provođenje. U DN-u je preslužba napisala da su slučajevi s djecom među najtežim i najosjetljivijim zadacima policije te da agencija razumije reakcije na film.

Ovo film ne prikazuje

To su ključne praznine. Kratki film može dokumentirati radnje koje treba pregledati, ali ne može sam dokazati sve elemente kaznenog djela.

Tko je odlučio što?

Važno je razlikovati između odluke da se dijete preuzme i načina na koji je preuzimanje provedeno.

Okružni sud odlučuje prema 21. poglavlju, članku 3. Zakona o roditeljstvu hoće li se dijete preuzeti uz pomoć Policijske uprave. U slučaju skrbništva, stanovanja ili predaje, preuzimanje se može odlučiti ako se izvršenje inače ne može provesti ili ako je preuzimanje potrebno kako bi se izbjegla ozbiljna šteta djetetu. Sud mora odbiti izvršenje ako je očito protivno najboljem interesu djeteta. Kao opće pravilo, sud također treba imenovati posrednika kako bi pokušao postići dobrovoljnu predaju.

Jednom kada je odluka predana Policijskoj upravi, agencija određuje vrijeme i praktičnu provedbu. Policija ne smije provoditi novu procjenu skrbništva na licu mjesta niti zamijeniti procjenu suda svojom vlastitom. Međutim, policija je i dalje odgovorna za to da odabrana metoda slijedi Zakon o roditeljstvu, Zakon o policiji, Uredbu o izvršenju i prava djeteta. Ako je odluka zakonita, ali je izvršenje provedeno pogrešno, odgovornost može ležati u provedbi.

Pet konkretnih zahtjeva za policiju

  1. Što je moguće blaže. Prema 21. poglavlju, članak 9. roditeljskog zakona, preuzimanje, zadržavanje i druge mjere koje se odnose na dijete trebaju se provoditi što je moguće blaže. To je obvezujući zahtjev, a ne preporuka.
  2. Potreba, proporcionalnost i posebno opravdanje za nasilje. Prema članku 8. zakona o policiji, prisila se smije koristiti samo u obliku i opsegu koji su potrebni za postizanje rezultata. U slučaju stvarnog nasilja, mora biti primjenjiv jedan od posebnih temelja iz članka 10. zakona o policiji: druga sredstva moraju biti nedovoljna, a nasilje opravdano. Pravo policije da provede odluku stoga nije isto što i pravo na korištenje bilo koje sile ili trajanja.
  3. Podrška za dijete. Prema 21. poglavlju, članak 11. roditeljskog zakona, netko tko može biti podrška djetetu treba biti prisutan. Hitna mjera koja je potrebna za zaštitu djeteta može se poduzeti bez osobe za podršku. Ako je moguće, trebali bi sudjelovati i pedijatar, dječji psihijatar ili dječji psiholog.
  4. Odgoda u slučaju prepreka. Ako dijete zbog bolesti ne bi trebalo biti premješteno, ili ako postoji neka druga posebna prepreka, mjera se treba odgoditi. Odredba ne znači da svaki prigovor zaustavlja preuzimanje, ali zahtijeva da se ozbiljna prepreka procijeni u trenutku.
  5. Najsmanja moguća izloženost. Prema članku 16. uredbe o izvršenju odluka o skrbništvu, preuzimanje ne smije izazvati nepotrebnu pažnju ili uzrokovati veću neugodnost nego što je neizbježno. Policajci bi, ako je moguće, trebali biti u civilu i koristiti neoznačeno vozilo. Film sugerira da su ova dva posljednja zahtjeva ispunjena; ne odgovara na pitanje je li ukupna neugodnost bila neizbježna.

Mogla li je policija prekinuti ili odgoditi?

Prostor policije da potpuno odbije valjanu odluku o preuzimanju je ograničen. Praksa Europskog suda za ljudska prava također pokazuje da država može biti obvezna stvarno izvršiti odluke o skrbništvu i kontaktu. Roditelj također može imati pravo na zaštitu svog obiteljskog života. Pasivnost i godine neuspješnih pokušaja nisu automatski više prilagođene djeci.

No, obveza izvršenja nije slijepa. Roditeljski zakon izričito kaže da posebna prepreka može zahtijevati odgodu. Zakon o policiji zahtijeva kontinuiranu procjenu potrebe i proporcionalnosti. Europski sud za ljudska prava naglašava da ponovno okupljanje ponekad zahtijeva pripremne mjere i da prisila u obiteljskim slučajevima mora biti ograničena s posebnom pažnjom na najbolji interes djeteta. Pitanje stoga nije samo može li policija ostaviti dijete trajno. Pitanje je je li upravo ta fizička konačna metoda tada bila najmanje štetna učinkovita metoda, ili bi kratka odgoda, drugo osoblje, drugo mjesto, odjeća, pauze ili specijalistička podrška mogli smanjiti štetu.

Činjenica da je situacija prema informacijama trajala satima može govoriti u dva smjera. Može pokazati da je policija dugo pokušavala izbjeći prisilu. Također može značiti da se stres djeteta uspio povećati i da je plan trebao biti preispitan. Samo potpuna vremenska linija može razlikovati alternative.

Koji zločini bi mogli biti ispitani?

Zlouporaba službenog položaja, 20. poglavlje, članak 1. kaznenog zakona. Ovo je najjasniji mogući trag zločina. Preuzimanje je bilo izvršenje vlasti nad pojedinim djetetom. Ako je policajac ili donositelj odluke namjerno ili iz nemara zanemario ono što je bilo relevantno za zadatak – na primjer, zahtjeve za blagost, nužnost, osobu za podršku ili procjenu posebne prepreke – zlouporaba službenog položaja može biti aktualizirana. Pogreška mora biti povezana s osobom, krivnja mora biti dokazana, a djelo ne smije biti neznatno. Ako je isto djelo kažnjivo istom ili strožom kaznom prema drugoj odredbi, prvenstveno se sudi za taj zločin. Loš ishod ili traumatizirano dijete sami po sebi ne dokazuju zlouporabu službenog položaja.

Nasilje ili nanošenje tjelesne ozljede. Povlačenje, nošenje, držanje ili pritiskanje osobe je fizičko nasilje. Ako nasilje uzrokuje tjelesnu ozljedu, bolest, bol, nemoć ili neko drugo takvo stanje, uvjeti za nasilje iz članka 3. poglavlja 5. kaznenog zakona mogu biti ispunjeni na objektivnoj razini. Zakonito i opravdano nasilje u službi je oslobođeno odgovornosti. Kaznena odgovornost stoga zahtijeva da je nasilje prešlo granice ovlasti. Ako je nemarna, nedopuštena metoda uzrokovala neznatnu ozljedu, nanošenje tjelesne ozljede može biti alternativni trag. Javno izvještavanje ne sadrži provjerene informacije o ozljedama.

Nezakonita prisila ili nezakonito lišavanje slobode. Prisiljavanje nekoga da pođe s vama i sprječavanje osobe da napusti vozilo sliči stvarnim radnjama na koje se ovi zločini odnose. No, zločini zahtijevaju da je prisila ili lišavanje slobode nezakonito. Valjana sudska odluka o policijskom preuzimanju obično znači da taj zahtjev nije ispunjen. Tragovi postaju relevantni tek ako nije bilo zakonske osnove, odluka nije smjela biti izvršena ili je policija jasno prešla granice odluke.

Uznemiravanje. Fizičko uznemiravanje može u drugim situacijama biti uznemiravanje. U slučaju zakonski odlučenog preuzimanja, to je u praksi isto granično pitanje: je li radnja bila dopušten i nužan korak u izvršenju ili zasebno, nedopušteno uznemiravanje?

Zlouporaba javnog položaja. Novi zločin iz članka 20. poglavlja 2. kaznenog zakona stupio je na snagu 1. kolovoza 2026., ali se ovdje ne čini primjenjivim. Zahtijeva, između ostalog, namjeru da se nekome pruži neprimjerena korist ili da se nekoga neprimjereno ošteti i primjenjuje se u slučaju drugačijem od zlouporabe službenog položaja. Nema javno dostupnih dokaza koji bi pokazali takvu namjeru.

Psihičko nasilje. Novi kazneni čin psihičkog nasilja temelji se na ponovljenim povredama koje zajedno mogu ozbiljno narušiti samopouzdanje; odredba također obuhvaća trajni neprimjereni nadzor. Jedna pojedinačna mjera izvršenja, koliko god zastrašujuća bila, obično se ne uklapa u ovu konstrukciju.

Prava djeteta u ovom konkretnom slučaju

Najbolji interes djeteta. Članak 3. Konvencije o pravima djeteta i članak 21. poglavlje 1. Zakona o roditeljstvu zahtijevaju da najbolji interes djeteta bude na prvom mjestu. To ne znači uvijek da najneupadljivija minuta odlučuje o svemu. Dugotrajna odvojenost od skrbnika također može naštetiti djetetu. No, i odluka i svaki korak u provedbi moraju se moći opravdati na temelju stvarne situacije djeteta, a ne samo zahtjeva odraslih.

Pravo na izražavanje mišljenja. Članak 12. i Zakon o roditeljstvu daju djetetu pravo da izrazi svoje mišljenje i da se ono uzme u obzir prema dobi i zrelosti. Volja petogodišnjaka nije apsolutni veto. Istovremeno, niska dob ne smije se koristiti kao razlog za tretiranje djetetove reakcije kao beznačajne. Vikanje, pokušaji bijega i snažan otpor su informacije o stanju djeteta i moraju utjecati na metodu, tempo i potrebu za profesionalnom podrškom.

Zaštita od nasilja i psihičke štete. Članak 19. zahtijeva zaštitu od fizičkog i psihičkog nasilja. Odredba ne zabranjuje svaku zakonitu fizičku intervenciju, ali pojačava zahtjev da država spriječi nepotrebnu štetu i koristi metode prilagođene djeci.

Obiteljski život. Članak 9. Konvencije o pravima djeteta i članak 8. Europske konvencije štite odnos djeteta s oba roditelja. Odvajanje se može dogoditi putem nadležnog odluke kada to zahtijeva najbolji interes djeteta, a zainteresirani trebaju imati priliku sudjelovati u procesu. Europska konvencija štiti i od nesrazmjernih državnih intervencija i od toga da država dopusti da pravomoćna odluka o obiteljskom pravu postane neučinkovita.

Privatni život i dostojanstvo. Članak 16. štiti dijete od proizvoljnih ili nezakonitih intervencija u privatni život. Vlasti trebaju ograničiti izloženost i pažljivo rukovati podacima. Čak i viralno širenje predstavlja problem privatnosti. Što više ljudi dijeli film, to može povećati pritisak na vlasti, ali također može učiniti najranjivije trenutke djeteta trajno pretraživima. Pregled se može provesti bez ponovnog objavljivanja djetetovog lica, imena ili identifikacijskih podataka.

Sloboda i humano postupanje. Ako intervencija dosegne razinu lišavanja slobode, primjenjuje se članak 37. Konvencije o pravima djeteta, s zahtjevima za zakonitost, da se mjera koristi kao posljednje sredstvo i da se s djetetom postupa humano. Je li upravo ovo kratko privođenje pravno klasificirano kao lišavanje slobode, ne može se zaključiti iz filma, ali zahtjevi za zakonitost i dostojanstveno postupanje vrijede i kroz ostale propise.

Prava djeteta u slučajevima skrbništva općenito

Ključna kontrolna pitanja za Policijsku upravu

  1. Koja je pisana procjena rizika i posljedica po dijete napravljena prije privođenja?
  2. Tko je imenovan kao podrška djetetu prema članku 21. poglavlje 11. Zakona o roditeljstvu, i je li ta osoba bila prisutna tijekom fizičkog dijela?
  3. Jesu li kontaktirani pedijatar, dječji psihijatar ili dječji psiholog? Ako nisu, zašto se smatralo da to nije moguće?
  4. Koje su manje invazivne alternative ispitane tijekom dana i kako je dokumentiran rezultat?
  5. Tko je odlučio o konačnoj fizičkoj metodi i koje su upute dane?
  6. Je li snažna reakcija djeteta ocijenjena kao posebna prepreka prema članku 21. poglavlje 9., i zašto je ta procjena dovela do nastavka izvršenja ili ne?
  7. Postoje li kamere na tijelu, radio i zapisnici iz kontrolnog centra, izvještaji o događajima ili drugi filmovi koji prikazuju više od viralne sekvence?
  8. Je li dijete medicinski pregledano nakon toga i je li sastavljen neki izvještaj o odstupanju ili prijava?

Kako se postupanje može pregledati

Kaznena prijava: Sumnje na kaznena djela zaposlenika policije prijavljuju se putem 114 14 ili policijske postaje i obrađuju ih Odjel za posebne istrage, SU. Predmeti se predaju tužitelju u Posebnom tužiteljstvu, koji odlučuje o preliminarnoj istrazi.

Prijava Ombudsmanu za pravosuđe (JO): JO može pregledati je li Policijska uprava slijedila Zakon o roditeljstvu, Zakon o policiji, zahtjev za objektivnošću i pravila o dokumentaciji i postupanju. JO ne izriče kazne niti mijenja odluke o skrbništvu, ali može izreći javnu kritiku.

Dokumenti: Osoba koja zastupa dijete može zatražiti odluku o preuzimanju, planiranje policije, izvještaje o događajima, dnevnik odluka, odstupanja, komunikaciju sa socijalnom službom i informacije o eventualnim kamerama. Povjerljivost će vjerojatno ograničiti izdavanje jer se slučaj odnosi na dijete. Odbijanje se može zatražiti kao pisana odluka vlasti i žaliti se.

Odšteta: Ako je izvršenje uključivalo grešku ili nemar u vršenju vlasti ili kršenje ustava ili Europske konvencije, može se pokrenuti odgovornost države za odštetu. To zahtijeva zasebnu procjenu i ne može se odlučiti na temelju viralnog filma.

Zaključak Motverket-a

Dva pojednostavljena tvrdnja treba odbaciti. Prva je da sudska odluka čini sve što se nakon toga dogodi zakonitim. To je pogrešno: policija je sama odgovorna za metodu, proporcionalnost i obzirnost. Druga je da djetetov plač sam po sebi dokazuje da su policajci počinili zločin. I to je pogrešno: izvršenje može biti zakonito unatoč otporu, a film ne prikazuje cijeli tijek događaja.

Pravno održiv zaključak leži između krajnosti. Prema objavljenim izvještajima, policija je imala zakonsku osnovu za preuzimanje dječaka. Vidljiva završna sekvenca istovremeno pokazuje tako intenzivnu prisilu prema vrlo malom djetetu da bi Polismyndigheten trebao moći objasniti kako su ispunjeni zahtjevi iz 21. poglavlja, 9. i 11. članka roditeljskog zakona te 8. i 10. članka zakona o policiji. Ako to objašnjenje nedostaje, ako manje štetne alternative nisu ispitane ili ako je nasilje bilo veće nego što je potrebno, postoji stvarna mogućnost službene pogreške. Ako je nasilje izvan ovlasti uzrokovalo bol, ozljedu ili drugo relevantno stanje, može se pokrenuti i pitanje zlostavljanja ili nanošenja tjelesne ozljede. To je zadatak za Särskilda åklagarkammaren da istraži – ne za komentare da odluče.

Često postavljana pitanja

Može li policija stvarno preuzeti dijete u sporu o skrbništvu?
Da, ako je okružni sud donio odluku o preuzimanju prema 21. poglavlju roditeljskog zakona. Policija ne može samostalno izvršiti zahtjev roditelja za skrbništvo ili kontakt.

Mora li policija slijediti sudsku odluku čak i ako dijete plače?
Policija mora izvršiti valjanu odluku, ali mora kontinuirano birati razumnu i što obzirniju metodu. Bolest ili druga posebna prepreka mogu zahtijevati odgodu.

Mogu li petogodišnjak sam odlučiti kod kojeg roditelja će živjeti?
Ne. Mišljenja djeteta treba uzeti u obzir prema dobi i zrelosti, ali nisu apsolutni veto. Reakcija je ipak ključna kada vlasti biraju kako će se preuzimanje provesti.

Prikazuje li film da su policajci počinili zlostavljanje?
Sama po sebi ne. Fizička sila može ispuniti vanjski opis zlostavljanja, ali biti dopuštena u zakonitoj i razboritoj službenoj radnji. Točna sila, bol, ozljede, alternative i naredbe moraju se istražiti.

Je li Konvencija o pravima djeteta švedski zakon?
Da. Članci 1–42 vrijede kao švedski zakon od 1. siječnja 2020. i trebaju se uzeti u obzir zajedno s roditeljskim zakonom, zakonom o policiji i Europskom konvencijom.

Treba li video dalje dijeliti?
Ne u identificirajućem obliku. Privatnost djeteta i buduća pretraživost trebaju imati veliku težinu. Moguće je pregledati djelovanje vlasti s anonimiziranim slikama, opisima i originalnim materijalom koji se izravno dostavlja nadzornim tijelima.

Je li ovo pravni savjet ili zauzimanje stava u pitanju skrbništva?
Ne. Tekst analizira ovlasti policije i prava djeteta na temelju javnih informacija. Motverket nije imao pristup cijelom spisu o skrbništvu, policijskoj dokumentaciji ili medicinskim podacima.

Izvori