Policijska dva toka: javni računi, strateška komunikacija i zatvoreni korporativni duh

Pregled javnih društvenih medija policije, proračuna za komunikaciju i okvirnog ugovora za stratešku komunikaciju, u usporedbi s zatvorenom Facebook grupom UMF gdje su tisuće policajaca širile izrugivanje prema kritičarima i ženama.

Sažetak: Policija komunicira s javnošću putem otprilike 280 službenih računa, lokalnih vijesti i kampanja. Istovremeno, tisuće policajaca i studenata policijske akademije okupljaju se u zatvorenoj Facebook grupi UMF, gdje su novinarske istrage dokumentirale izrugivanje kritičarima, ženama i prosvjednicima. Između ovih dvaju prostora postoji komunikacijski aparat koji se može kvantificirati: 190 zaposlenih u odjelu za komunikacije 2019. godine, mješoviti operativni trošak od gotovo 405 milijuna kruna i okvirni ugovor za stratešku komunikaciju vrijedan do 56 milijuna kruna u četiri godine. Javna komunikacija može biti i točna i korisna za društvo. Pitanje je što ostaje izvan slike kada je povjerenje također izričiti cilj komunikacije.

Društveni mediji dio su kontinuiranog kontakta policije s javnošću. Na polisen.se službeni računi opisani su kao kanali za dijalog, informacije o prevenciji kriminala i sigurnost. U veljači 2025. istraživač Jens Alvén Sjöberg izjavio je u Polistidningen da je agencija tada imala oko 280 službenih računa. Na istoj platformi UMF je imao oko 5 000 članova kada je Expressen otkrio grupu 2013. godine i više od 7 700 kada se Aftonbladet vratio 2020. godine.

Istraga prati udaljenost između ovih prostora. Izvana, komunikacija treba stvoriti sigurnost, objasniti rad i privući više ljudi u profesiju. Iznutra, materijal iz UMF-a pokazuje oštru žargon i kolegijalnu lojalnost gdje onaj tko se suprotstavi riskira suočavanje s jakim otporom. To je kontrast – ne sumnja prema svakom policajcu ili svakom službenom postu – koji je srž članka.

Javni tok: vijesti, zahvale i "čovjek iza uniforme"

Policija navodi nacionalne račune na Facebooku, Instagramu, X-u, LinkedInu, YouTubeu, TikToku i Twitchu. Agencija piše da društveni mediji trebaju povećati dijalog, širiti savjete o prevenciji kriminala i ponekad tražiti pomoć od javnosti. Računi se ne smiju koristiti za uzbune ili prijave. To je objektivan okvir. Praksa je šira.

ESO izvještaj Ingen reklam tack (2021) opisuje komunikaciju policije kao uglavnom povjerenje: objektivne informacije o kriminalu i radu, ali i proaktivno informiranje o tome što agencija radi, medijska obuka glasnogovornika i kampanje za zapošljavanje. Intervjuirani u izvještaju kažu da je važno dati "policijsku sliku" događaja i ispraviti nesporazume. Jedan od njih odbacuje da bi to bilo "uljepšavanje stvarnosti". Izvještaj istovremeno bilježi stariju kritiku Stefana Holgerssona: da policija može djelovati proaktivno kako bi prilagodila informacije i sakrila negativno.

Alvén Sjöberg, koji istražuje stvaranje sigurnosti policije na društvenim medijima, kaže 2025. da "približavanje građanima" nije dovoljno kao strategija. Opisuje kako službeni računi često izbacuju informacije, dok takozvani influencer policajci na Instagramu i TikToku miješaju poruke agencije s fotografijama u uniformi, političkim objavama, odmorima i ponekad plaćenim suradnjama. U očima ljudi, kaže, policija se doživljava kao jedinstvena cjelina. Jedna greška postaje greška svih. Ambicija da se pokaže čovjek iza uniforme sukobljava se s time da simboli trebaju nositi povjerenje cijelog korpusa.

Lokalni tok jasno se vidi u Värnamu. U Värnamo Nyheter – članak se temelji između ostalog na prometnoj statistici za 2017.–2019. – lokalni šef policijskog područja Håkan Boberg kaže da ne prođe dan bez savjeta ili zahtjeva za promet. "Čim policija objavi post na Facebooku o različitim prometnim akcijama, komentari se slijevaju. U većini slučajeva aplauzi." Šef prometne grupe Peter Fransson sažima susret s javnošću: "Izuzetno često nam zahvaljuju – 'hvala, trebao sam ovo'."

To je razumljiva slika svakodnevne policije, ali i primjer kako lokalni tok gradi povjerenje. Prometna kontrola postaje vidljiva, komentari daju brzi odgovor, a zahvalnost dobiva veći prostor od sukoba. Rezultat nije nužno obmanjujući. Uređeno je na isti način kao i sva strateška komunikacija: određeni dijelovi aktivnosti biraju se kako bi nosili sliku cjeline.

Brojke: osoblje, operativni trošak i PR ugovor

Policijska uprava ne prikazuje zasebnu stavku za društvene medije. Proračunom za 2026. predlaže se dodjela 1:1 Policijskoj upravi u iznosu od preko 48,4 milijarde kruna. U tom iznosu uključeni su vanjska služba, istraga, IT, prostori i komunikacija. U godišnjem izvještaju ne postoji posebno označen iznos za Facebook i Instagram. Međutim, moguće je utvrditi broj zaposlenih, široku stavku troškova i vanjske ugovore za stratešku komunikaciju.

ESO navodi da je komunikacijski odjel 2019. godine imao u prosjeku 190 zaposlenih (160 godišnjih radnih snaga). BESTA statistika pokazuje porast s 99 na 187 zaposlenih u razdoblju od 2006. do 2019. godine. Udio komunikatora bio je 0,6 posto agencije, što je ispod prosjeka državne uprave. Otprilike trećina komunikacijskih aktivnosti odnosila se na glasnogovornike i tajnike za medije. Nacionalni medijski centar bio je dostupan 24 sata dnevno. U istom izvješću se napominje da policija ne specificira troškove komunikacije, ali da je stavka "putovanja, reprezentacija, informacije itd." u godišnjem izvješću tada iznosila nešto manje od 405 milijuna kruna. Reprezentacija, putovanja i informacije nalaze se u istoj kategoriji. Brojka pokazuje da troškovi informacija nisu nevidljivi, samo nespecificirani.

Osim osoblja, tu je i podrška agencija. U srpnju 2025. godine Resumé je izvijestio da je Polismyndigheten nabavljala strateške komunikacijske usluge u okviru okvirnog ugovora vrijednog do 56 milijuna kruna tijekom četiri godine, procijenjenog na oko 10 milijuna kruna godišnje. Nije zajamčena nikakva količina. Satnica je bila fiksna: 1 400 kruna, bez obzira na ulogu ili senioritet. Ugovor traje dvije godine s mogućnošću dvaju jednogodišnjih produženja. Zadatak obuhvaća strategiju brenda, analizu, produkciju kampanja, internu komunikaciju, podršku upravi, digitalnu komunikaciju i grafički dizajn. Referentni zadaci trebali su, između ostalog, pokazati iskustvo u promjeni stavova kod široke publike i radu s medijima.

Prime je imao zadatak prije 2019. godine, a Gullers Grupp ga je preuzeo te godine. U studenom 2025. godine novi okvirni ugovor dodijeljen je BBDO Nordics, prema Dagens Opinion i Resumé. Jedanaest agencija pokazalo je interes, a pet ih je ušlo u završnu fazu. Prime i Gullers nisu sudjelovali. Budući da je satnica bila fiksna, nabava je odlučena na temelju procijenjene kvalitete. Prva kampanja u okviru nove suradnje pokrenuta je u ožujku 2026. godine: "Svi policajci ne nose uniformu, još". Kampanja umanjuje važnost tradicionalne uniforme i ističe empatiju, hrabrost, strpljenje i odlučnost kako bi se proširila slika o tome tko može postati policajac, uključujući žene i osobe stranog podrijetla.

Deset milijuna godišnje za podršku agencija nije cijeli komunikacijski sustav. To je dio koji se kupuje kako bi se oblikovale poruke. Osoblje, 280 računa, medijska obuka i tekuća produkcija su dodatni. ESO-ova poanta ostaje: država mjeri pratitelje, a ne čini li komunikacija vlast transparentnijom.

PR-dilema: informacija ili brend?

Agencija s monopolom na nasilje ima legitimnu potrebu za komunikacijom. Javnost treba znati kako prijaviti, gdje se traži počinitelj i koje prijevare su u tijeku. To nije PR u pejorativnom smislu. Dilema nastaje kada isti kanali također trebaju stvarati povjerenje, privući kandidate za policijsku obuku i dati "policijsku sliku" intervencija koje su već osporavane.

ESO sažima tri cilja kod tri agencije: policija stvara povjerenje, visoko obrazovanje konkurira, Dječji ombudsman oblikuje mišljenje. Za policiju je povjerenje i cilj i mjerilo. Kada je cilj da javnost vjeruje policiji, negativne informacije postaju komunikacijski problem, a ne samo problem nadzora. Holgerssonova kritika, koju ESO prenosi, jest da prilagodba može postati sustavna. Policijski ispitanici odgovaraju da je transparentnost zahtjev iz strateških dokumenata. Tu leži središnja napetost: komunikacija treba i čuvati povjerenje i dati prostor za ono što ga može narušiti.

Razlika leži u odabiru. Informacija pokušava objasniti događaj i pokazati što je poznato i nepoznato. Komunikacija brenda bira osobine i situacije koje će oblikovati sliku organizacije. Kada ista agencija odgovara za oboje, javna komunikacija treba se čitati zajedno s presudama, nadzorom, istraživanjima i novinarstvom – ne kao zamjena za njih.

Zatvoreni tok: UMF 2013. i 2020.

Godine 2013. Expressen je otkrio da je oko 5 000 policajaca bilo uključeno u UMF. Grupa je pokrenuta u veljači 2012. od strane osam policajaca, u sklopu sindikalnog rada na društvenim mrežama. Samo policajci i studenti policijske akademije su bili primljeni. Predsjednica Sindikata policije Lena Nitz bila je članica od početka. Izjavila je da su objave neprihvatljive i da se srami. Glavni policijski inspektor Bengt Svenson nazvao je jezik nedostojnim odraslih osoba, ali je smatrao da forum nije u njegovoj nadležnosti.

Grupa nije raspuštena nakon otkrića. Aftonbladet je 2020. godine pokazao da je UMF tada imao više od 7.700 članova, uključujući umirovljene policajce. U vezi s pokretom Black Lives Matter, demonstranti su opisivani kao "kriminalna imigrantska omladina" i "huligani iz predgrađa". Kolega koji je kleknuo u uniformi uspoređen je s nacističkim pozdravom. Član koji je ranije premješten zbog rasističkih izjava opisao je imigrante kao "mračnu silu". Komunalni policajac Nadim Ghazale rekao je da većina ne razmišlja tako, ali da se malo tko usuđuje raspravljati u grupi: "bivate pojedeni, preglasni su." Također je istaknuo ono na što se ova istraga odnosi: policajci na društvenim mrežama su i dalje policajci, čak i u dolčeviti.

Ista platforma, dvije prostorije. U jednoj aplauzi za prometne akcije. U drugoj rasistički kodirane uvrede.

Što je Westman vidjela u pozadini

Policajka i kriminologinja Johanna Westman objavila je 2015. Policijski pogled uniformirane stvarnosti na Sveučilištu Linnaeus. Sama je bila članica i analizirala kako se policajci predstavljaju kada nitko izvana ne sluša. U veljači 2015. grupa je imala 5.469 članova. Oko 30 posto onih koji su komentirali bile su žene, ali samo nešto više od 10 posto objava napisale su žene.

Dominantnu sliku naziva policijskim pogledom uniformirane stvarnosti: borba između policije i "kriminalaca", medija, političara, kriminologa i vlastitog vodstva. Pravi policijski rad su intervencije i oružje. Kolegijalnost je jedinstveni front. Parola koju prenosi je da postoji samo jedna boja: plava. Kada kolege pucaju, slave se. Kada mediji istražuju, to postaje "lov". Jedan glas izravno formulira korporativni duh: "Korporativni duh, kolegijalnost i visoki strop, apsolutno." Westmanova poanta je da je strop bio visok prema vanjskom svijetu, a nizak prema onima koji su prekršili kolektiv. Kritika je sustavno odbacivana.

U travnju 2026. Stefan Holgersson je u Polistidningen napisao da su policajci stvorili interne chat grupe za ono što se ne može reći javno. Opisuje tišinu kao cijenu pripadnosti "plavom timu". Facebook grupa nije jedini oblik. Logika je ista.

Žene: meta prema vani, nevidljiva kolegica prema unutra

Prvi članak Expressena pokazao je da mržnja prema kritičarima nije bila rodno neutralna. Elisabet Höglund nazvana je "dementnom", "vješticom" i "mumijom u klaunskoj perici". Odvjetnica Kerstin Koorti, koja je zastupala udovicu nakon što je 69-godišnji muškarac ubijen u Husbyju, željela je biti uzeta kao talac. Johanna Langhorst i Eva Franchell odbačene su kao smeće koje smrdi. Mlada novinarka suočila se s komentarom da je tata vjerojatno ponosan na svoju djevojčicu. Muški kritičari ismijavani su kao klaun ili patuljak. Ženske kritičarke ismijavane su kao tijelo.

Westman pokazuje da je isti pogled bio usmjeren prema unutra. Muška pucnjava bila je slavljenja. Snimljena policajka s psom i palicom nazvana je "bananas" i rečeno joj je da ne bi trebala biti policajka. Tema o seksualnom uznemiravanju odbačena je kao komplimenti. Norme muškosti rijetko su se izravno izgovarale i stoga nisu bile izazvane.

Disertacija Ariana Rostamija, prikazana u Polistidningen 2024, pokazuje da je 44 posto policajki u studiji doživjelo rodno uvjetovano uznemiravanje, često šale o metoo. Lundgren i Wieslander opisuju iste godine u Police Quarterly kako kolegijalna lojalnost i potreba za prihvaćanjem u muškim mrežama mogu smanjiti sklonost prijavljivanju. Ovdje se interna kultura susreće s vanjskim zapošljavanjem. Kampanja BBDO 2026. želi smanjiti prag za žene koje se žele baviti ovim zanimanjem, dok istraživanja pokazuju s kakvim se preprekama žene mogu suočiti kada su već tamo.

Kada prva verzija postane norma

Materijal Expressena iz UMF-a pokazuje ponavljajuću iritaciju kada policijski izvještaji sami po sebi nisu dovoljni kao dokaz: "Zar policijska opažanja više nisu dovoljna, mora li postojati još jedan svjedok???" Okružni sudovi nazivani su igralištima, a porotnici "umornim šeširima". To ne govori ništa sigurno o tome kako je svaki član djelovao u službi, ali pokazuje otpor prema kontroli koju sudska procjena dokaza podrazumijeva.

Policijski izvještaj nije dan pod zakletvom, ali može imati veliki značaj za razvoj slučaja. Odredba o službenoj pogrešci u poglavlju 20, članak 1. Kaznenog zakona štiti pojedince od grešaka i samovolje u izvršavanju vlasti. Stoga prva dokumentacija igra ulogu, posebno kada nedostaju drugi svjedoci ili snimke.

Vrhovni sud je 2025. godine razmatrao policijsku službenu pogrešku u dva slučaja. Smjernice Tužiteljstva 2025:06 podsjećaju da odredba treba štititi pojedince od samovolje. U veljači 2026. prema Polistidningen optužen je policajac za prekidanje svjedočenja žrtve silovanja. I ta optužba se vrti oko rane faze: koje informacije uopće ulaze u prvu dokumentaciju.

Dokazana službena pogreška: izvještaj koji je prepravljen

Općinski sud u Jönköpingu osudio je 13. ožujka 2012. Uno Lennarta Emanuela Stranda za službenu pogrešku, na 40 dnevnih kazni po 200 kruna, plus doprinos fondu za žrtve kaznenih djela. Bio je policajac u tadašnjoj policijskoj upravi okruga Jönköping i živio je u Värnamu. Broj predmeta je B 1128-11. Tužiteljica je bila glavna tužiteljica Monica Mimer iz Nacionalne jedinice za policijske slučajeve. Presuda je prema dnevniku žalbe; ishod žalbenog suda nije uključen u ovaj materijal.

Događaj, prema općinskom sudu: 10. prosinca 2010. Strand i kolegica Sofie Hallberg zaustavili su Labinota Mulu, osumnjičenog za nezakonitu vožnju s odjavljenim vozilom. Mula se otrgnuo i pobjegao. Strand ga je slijedio pješice, izvadio službeni pištolj, povukao zatvarač i ispalio hitac prema travnatom dijelu. Nitko nije ozlijeđen. Mula je kasnije uhićen.

Pravno značajno nije samo ispaljeni hitac. Bitno je ono što je napisano nakon toga. U izvješću vezanom uz događaj, Strand je opisao upozoravajući hitac: vikao je "stani ili pucam", čekao i pucao prema jarku 50–100 metara od bjegunca. Slične informacije dao je u ispitivanju 12. travnja 2011. Kolegica Hallberg izjavila je u ispitivanju da je Strand rekao da je ispalio upozoravajući hitac. Tek 31. svibnja 2011., a zatim na sudu, Strand je rekao da je to bio slučajni hitac. Objasnio je da izvješće nije bilo točno. Smatrao je da je događaj bio neugodan jer je napravio policijsku pogrešku u rukovanju. Napisao je upozoravajući hitac umjesto slučajnog "jer je smatrao da je to bolje".

Općinski sud nije utvrdio da je hitac bio namjerni upozoravajući hitac. Većina je polazila od slučajnog hica, ali je ipak osudila za službenu pogrešku: okolnosti nisu zahtijevale povećanu pripravnost, sumnja je bila nezakonita vožnja, Mula je prema Strandovim riječima bio 50–100 metara ispred njega, a oružje je bilo nespretno rukovano. Djelo nije bilo neznatno. Jedan porotnik je imao izdvojeno mišljenje i želio je osuditi za namjerni upozoravajući hitac, između ostalog jer su prvi izvještaj, ispitivanje i mjesto pogotka govorili u prilog namjeri. Odbor za odgovornost osoblja pri Nacionalnoj policijskoj upravi procijenio je da Strand neće biti otpušten ako bude osuđen prema optužnici.

Predmet pokazuje koliko može ovisiti o prvoj dokumentaciji. Prvi zapis je naveo upozoravajući hitac. Kasnija izjava je navela slučajni hitac, uz objašnjenje da je neugodna pogreška u rukovanju bila prikrivena. Općinski sud je usporedio informacije i osudio za službenu pogrešku, a ne za krivokletstvo. Strandov slučaj ostaje kao konkretan primjer zašto policijsko izvješće mora biti provjerljivo u odnosu na kasnije izjave i druge dokaze.

Što čitatelj treba učiniti s dva toka informacija

Onaj tko prati samo službene račune policije vidi prisutnost, zahvale i zapošljavanje. Onaj tko čita samo UMF citate vidi mržnju. Oba prikaza su nepotpuna. Službeni računi su vođeni komunikacijskim ciljevima; zatvorena grupa svojom vlastitom grupnom dinamikom. Presude, nadzorne odluke, istraživanja i zabilježeni dokumenti potrebni su za procjenu obje slike.

Stoga je pregled povezan s praktičnim: snimajte kada je to zakonito, što je važno kada ste izloženi policiji i pročitajte statistiku prijava. Za one koji vide obrazac iznutra, kanal je dokumentacija, zakon o zviždačima i Ombudsman za pravosuđe – a ne nova zatvorena grupa.

Često postavljana pitanja

Koliko policija troši na društvene mreže i PR?
Namjenski proračun za društvene mreže ne postoji u godišnjem izvješću. Ono što se može dokazati uključuje, između ostalog, 190 zaposlenih u odjelu za komunikacije 2019., mješoviti operativni proračun za putovanja, reprezentaciju i informacije od nešto manje od 405 milijuna kruna u istom razdoblju, i okvirni ugovor za stratešku komunikaciju do 2025. godine u iznosu do 56 milijuna kruna tijekom četiri godine, procijenjen na oko 10 milijuna kruna godišnje. Ugovor je dodijeljen BBDO-u nakon Prime i Gullers Grupe. Prva kampanja u suradnji pokrenuta je u ožujku 2026.

Gdje je granica između informacija i PR-a?
Informacije o prevenciji kriminala i potrage su zadaci vlasti. Element PR-a postaje očit kada isti kanali također trebaju promijeniti stavove, ojačati brend i zapošljavati. To su izričiti dijelovi policijskog strateškog komunikacijskog rada.

Što UMF materijal pokazuje o dokazima?
Pokazuje okruženje u kojem su neki sudionici snažno reagirali kada su policijska opažanja bila dovedena u pitanje. To je relevantno za razumijevanje korporativnog duha, ali policijsko izvješće i svjedočenje pod zakletvom su pravno različite stvari.

Postoji li još uvijek UMF?
Grupa je postojala 2013. s oko 5.000 članova i 2020. s više od 7.700. Holgersson opisuje 2026. interne chat grupe za ono što se ne govori javno. Platforma se može promijeniti. Logika lojalnosti ne mora.

Izvori