Razgovori s djecom koji postaju dokaz: nallekort, tejping i ono što nedostaje u spisu

Uppdrag granskning pokazao je nenaucne razgovore s djecom koji mogu voditi do LVU. Tekst stavlja metode naspram zahtjeva o dokazima u novom zakonu, SBU-praznina, snimljenih saslušanja i onoga što stvarno stigne u upravni sud.

Sažetak: Dana 22. travnja 2026. Uppdrag granskning prikazao je kako istražni razgovori s djecom u socijalnoj službi mogu biti presudni za život, a da nitko izvana ne čuje što je rečeno. U studiji Sveučilišta u Göteborgu, koju prenosi UG, više od 200 socijalnih radnika odgovorilo je na pitanja o tome kako razgovaraju s djecom. Više od 80 posto ispitanih koristi metode koje nemaju potporu u istraživanjima kada istražuju sumnje na zlostavljanje: kartice s medvjedićima, gdje dijete bira karticu s različitim emocionalnim stanjima, i "tejpanje", gdje se dijete interpretira kroz igru s drvenim figurama. Razgovori se dokumentiraju kao bilješke. Policijski razgovori s djecom u Barnahusu se snimaju. U Helsingborgu su kartice s medvjedićima predane upravnom sudu kao osnova za LVU. Općina je sama sebe prijavila prema lex Sarah. Nije dokazano da je svaki razgovor s djecom pogrešan. Ono što je dokazano je jaz između zahtjeva za dokazima u socialtjänstlagen (2025:400) i onoga što zapravo završi u spisu.

Razgovor s djetetom nije sporedna rečenica u istrazi. Često je to materijal na koji se oslanjaju vijeće, pojedinac i sud kada dijete ne može ili ne želi govoriti vlastitim riječima. Kada metoda nema potporu u istraživanjima i snimka nedostaje, interpretacija postaje dokaz. To je tema ovog teksta – ne repriza programa.

Što je UG zapravo pokazao

Program Uppdrag granskning Razgovori s djecom – u zatvorenim prostorijama socijalne službe usredotočuje se na istražne razgovore: razgovore koji mogu biti o nasilju i zlostavljanju i koji mogu biti osnova za intervencije i odluke, uključujući skrb prema LVU. Poanta u otvorenom članku od 22. travnja 2026. nije da socijalna služba razgovara s djecom. Poanta je da gotovo nitko drugi ne zna što je rečeno. Dokumentacija se sastoji od bilješki. Sara Landström, profesorica pravne psihologije, kaže za UG: "Vrlo malo znamo o tim razgovorima. Za razliku od policijskih razgovora s djecom, ovi razgovori se ne snimaju."

Studija Sveučilišta u Göteborgu, koju prenosi UG, pokazuje dvije stvari koje treba razlikovati. Mnogi socijalni radnici nemaju obuku o tome kako provoditi istražne razgovore s djecom. I više od 80 posto ispitanih koristi metode bez potpore u istraživanjima kada se istražuju sumnje na zlostavljanje. Landström upozorava na probleme interpretacije: da se čitaju stvari koje dijete nije reklo. Anneli Larsson, docentica socijalnog rada, naziva situaciju "malo divljim zapadom" i želi vidjeti nacionalne smjernice. UG piše da tada nije bilo planova za to. Ministrica socijalne skrbi Camilla Waltersson Grönvall rekla je da ono što nije utemeljeno na dokazima i istraživanjima ne treba koristiti – i da će se novi zakon o socijalnoj službi evaluirati.

Pet dana kasnije, 27. travnja 2026., ministrica je pozvala glavnog direktora Socialstyrelsen. Rekla je da ozbiljno shvaća ono što je otkriveno, da svaka istraga mora biti pravno sigurna i utemeljena na znanju, te da nije prihvatljivo da pravna sigurnost djece ovisi o općini u kojoj žive. Sastanak nije propis. To je reakcija vlade na program. Ovaj tekst nastavlja s onim što se može dokazati neovisno: zakonski tekst, metodološki vodič, praznine u znanju i dokumentirani slučaj.

Zahtjevi zakona i šutnja metodološkog vodiča

Otkako je 1. srpnja 2025. na snazi zakon o socijalnoj službi (2025:400). 5. poglavlje, 1. § je kratak: djelatnost mora biti dobre kvalitete i provoditi se u skladu sa znanošću i provjerenom praksom. Svaka osoba koja obavlja zadatke unutar socijalne službe mora tome pridonijeti. 5. poglavlje, 2. § stavlja odgovornost na socijalno vijeće da sustavno prati, razvija i osigurava kvalitetu. 5. poglavlje, 3. § zahtijeva odgovarajuću obuku i iskustvo osoblja. To nije politička namjera. To je važeće pravo.

Zahtjev nije isti kao da svaka podrška u razgovoru mora imati veliku studiju učinka. Socialstyrelsen opisuje praksu utemeljenu na dokazima kao kombinaciju istraživanja, provjerene prakse, profesionalne ekspertize i situacije pojedinca. To je važna preciznost. Ne spašava metodu koja nema potporu u istraživanjima kada se metoda koristi za istraživanje sumnji na zlostavljanje i zatim se predaje kao osnova sudu. Tada pitanje nije je li dijete imalo priliku govoriti. Tada je pitanje može li se ono što je zabilježeno provjeriti.

Metodski vodič Socialstyrelsen o tehnikama lijepljenja je primarni izvor za ono što agencija zapravo kaže. Vodič naglašava da prisutnost metode nije preporuka. Znanstvena podrška treba biti navedena u podlozi znanja. Tehnika lijepljenja opisana je kao vizualna prezentacija s obojenim drvenim figurama na "sceni" od trake. Nije temeljena na priručniku. Obuku pruža privatni konzultant. U dijelu o znanju o učincima intervencije stoji da je SBU identificirao znanstvene praznine u znanju: jednu o podršci udomiteljskim obiteljima i djeci smještenoj u udomiteljstvo, drugu o obiteljima gdje se zna ili sumnja da su djeca bila izložena nasilju i zanemarivanju. Upravo ta druga praznina čini pitanje UG-a oštrim. Metoda se koristi u istražnim razgovorima o zlostavljanju. Agencija za znanje je označila da istraživanje nije dovoljno u tom području.

Nallekort nije preporučena istražna metoda u istom vodiču. Landström je rekao UG-u da nedostaje istraživanje upravo o nallekortu i da dijete može imati poteškoća u razumijevanju što treba reći. Europska udruga za psihologiju i pravo, prema UG-u, upozorila je na neznanstvena pomagala te vrste. To je upozorenje istraživača, a ne švedska uredba. Ipak, dovoljno je da se razdvoje tri stvari: da dijete treba podršku da ispriča, da kartica ili figura može pomoći u liječenju – i da isti alat postaje nešto drugo kada treba podržati prisilnu odluku.

Helsingborg: nallekorti u spisu upravnog suda

UG-ov dokumentirani slučaj nije anonimna ilustracija. U Helsingborgu je otac optužen za teška zlostavljanja sina Adama tijekom spora o skrbništvu. Policija i tužiteljstvo su istražili i obustavili slučaj. Okružni i apelacijski sud dali su ocu isključivo skrbništvo. Socijalna služba nastavila je sa svojim stavom: da je otac izložio sina zlostavljanju. U istražnim razgovorima s djecom korišteni su nallekorti. Prema spisu, Adam bi bio ljut i tužan kod oca. Adam, 15 godina kada je UG emitirao, kaže: "Tako nije bilo uopće. Ona je pokušavala izvući ono što je htjela i nisam mogao reći ono što sam htio."

Razgovori su bili temelj za izolaciju i intenzivnu terapiju. Kada je socijalna služba podnijela zahtjev za LVU, nallekorti su predani upravnom sudu kao dokaz. To je srž ovog teksta. Ne da je dijete odabralo karticu. Već da je metoda bez znanstvene podrške postala dokument u sudskom spisu, dok nije postojala snimka za usporedbu s bilješkama. Socijalna služba u Helsingborgu prijavila je samu sebe IVO-u prema lex Sarah i posebno kritizira kako su provedeni razgovori s djecom. Direktor socijalne službe Johan Klingborg odbio je intervju.

Lex Sarah je zakonski sustav ustanove za prijavljivanje, istraživanje i ispravljanje nepravilnosti. Prijava IVO-u nije isto što i da je IVO već utvrdio određenu grešku, i nije ispitivanje presude o skrbništvu. To je priznanje općine da razgovori nisu bili adekvatni. Prethodna revizija pravne sigurnosti i prijedloga LVU-a 2027 bavi se istom strukturom: dokumentacija mora biti slijediva, proturječne informacije moraju biti prikazane, stav djeteta ne smije biti previše tumačen. Helsingborg je dokumentirani primjer što se događa kada ti zahtjevi nisu ispunjeni u razgovoru koji treba podržati odluku.

Tri praga: razgovor, spis, prisila

Držite odvojeno tri praga.

Policijski razgovori s djecom u Barnahusu su vidljivi kontrast, a ne uzor za socijalnu službu. Oni se snimaju, slijede više usmjerenu metodologiju i mogu se pregledati. Istražni razgovori socijalne službe imaju drugačiju svrhu: procijeniti potrebe i zaštitu, a ne pokrenuti kazneni postupak. Razlika ne objašnjava zašto upravo ti razgovori koji mogu dovesti do LVU-a nemaju odgovarajuću sljedivost. To čini pitanje oštrijim. Dijete može biti saslušano dvaput, u dva sustava, s dva različita zahtjeva za dokazima. Samo jedan razgovor može se reproducirati.

Što čitatelj treba učiniti s ovim

Često postavljana pitanja

Znači li 80 posto da su četiri od pet razgovora s djecom u Švedskoj neznanstveni?
Ne. Brojka se odnosi na socijalne radnike koji su odgovorili u anketi Sveučilišta u Göteborgu, koju je prenio UG: više od 80 posto koristi metode bez istraživačke podrške kada istražuju sumnje na zlostavljanje. To nije uzorak prikazan kao nacionalni udio svih razgovora.

Preporučuje li Socialstyrelsen snimanje?
Ne. Vodič metoda izričito kaže da prisutnost metode nije preporuka. SBU je označio praznine u znanju, uključujući kod sumnje na nasilje i zanemarivanje.

Mora li socijalna služba snimati razgovore s djecom?
Ne postoji opća obveza snimanja koja odgovara policijskim ispitivanjima djece. SoL zahtijeva dokumentaciju značajnih informacija i rad prema znanosti i provjerenom iskustvu. Nedostatak snimanja stoga nije automatski nezakonit. To je pravna praznina kada bilješka postane dokaz.

Je li Helsingborg dokaz da LVU uvijek počiva na karticama s medvjedićima?
Ne. To je dokumentiran slučaj gdje su kartice predane upravnom sudu, a općina se potom prijavila prema lex Sarah. Jedan slučaj pokazuje kako lanac može izgledati. Ne pretvara se u sve slučajeve oduzimanja.

Je li zahtjev za dokazima u novom SoL-u učinio metode nedopuštenima?
Zakon zahtijeva znanost i provjereno iskustvo od 1. srpnja 2025. Ne navodi kartice s medvjedićima ili snimanje. Izjava ministra je političko usmjeravanje, a ne popis zabrana. Pitanje u pojedinačnom slučaju je može li se temelj ispitati i jesu li ograničenja metode prikazana.

Izvori